Reforma sektora energije u Bosni i Hercegovini

7.1. Stanje u sektoru energije u BiH

Iako je Bosna i Hercegovina priznata i funkcionira kao nezavisna i suverena država, veoma malo zakona se implementira sa državnog nivoa pa se to negativno reflektira na sektor energije. Ustrojstvo BiH kojim je ona podijeljena na FBiH, RS te administrativno nezavisan Distrikt Brčko, dodatno usložnjava i usporava provedbu zakona u oblasti energetike.

Nadležnosti u ukupnom energetskom sektoru BiH podijeljene su po nivoima između Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MVTEO) na državnom nivou, te entitetskih ministarstava Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH i Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS.

U elektroenergetskom sektoru se također sve odvija na više nivoa. Postojeća tri javna poduzeća koja se bave proizvodnjom, distribucijom i snabdijevanjem el. energijom djeluju na različitim područjima i njihove aktivnosti se ne preklapaju. Na državnom nivou je osnovana Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK ) kao nezavisna i neprofitna institucija Bosne i Hercegovine, koja djeluje u skladu sa principima objektivnosti, transparentnosti i ravnopravnosti, i ima nadležnosti i odgovornosti nad prijenosom električne energije, operacijama prijenosnog sistema i međunarodnom trgovinom električnom energijom. DERK također ima nadzor nad proizvodnjom, distribucijom i snabdijevanjem kupaca električne energije u Brčko Distriktu.

Nezavisni operator sistema u BiH (NOSBiH ) osnovala je, kao i DERK, Parlamentarna skupština BiH, a osnovna aktivnost je osiguranje kontinuiranog snabdijevanja električnom energijom po definiranim standardima kvalitete. Također je odgovoran za dodjeljivanje prekograničnih prenosnih kapaciteta između elektroenergetskog sistema BiH i susjednih elektroenergetskih sistema.

7.2. Sektor energije i proces pridruživanja BiH Evropskoj uniji

Uzimajući u obzir važnost energije i energetske politike u nacionalnim politikama, implementacija energetske politike EU u nacionalnu politiku Bosne i Hercegovine je veliki izazov. Potreban je sistematski pristup te koordinacija aktivnosti svih odgovornih institucija na državnom, entitetskom te kantonalnom nivou. Posebno je potrebno naglasiti važnost lokalnih zajednica u implementaciji energetske politike jer one ravnopravno s drugim institucijama dijele odgovornost i preuzimaju obaveze za borbu protiv globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena.

Iako je do sada usvojen niz zakona i pod-zakonskih akata u ovom sektoru (postoji znatna razlika između dva entiteta), implementacija veoma često izostaje zbog nedostatka odgovarajućih akcionih planova i pratećih implementacijskih dokumenta. Veliki pomak je napravljen kreiranjem dokumenta pod nazivom „Okvirna energetska strategija Bosne i Hercegovine do 2035. godine[1]“, a koji je u finalnom nacrtu dostavljen na mišljenje relevantnim entitetskim ministarstvima.

Energetska politika Evropske unije je jedna od osnovnih njenih politika i kao takva treba biti preuzeta i implementirana u BiH. Izazovi koji očekuju zemlju na tom putu su veliki, a posebno ako se uzme u obzir složenost političkih struktura i sistema donošenja zakona i podzakonskih akata, podijeljenost nadležnosti i odgovornosti u ovom sektoru, kao i činjenica da je energetski sektor pokretač razvoja cjelokupne ekonomije zemlje.[2]

Provođenje energetske politike, kao i svih drugih politika Evropske unije, prati odgovarajuća legislativa. EU Acquis je pravna stečevina zajednice koju svaka nova članica Unije preuzima danom dobivanja statusa punopravne članice. Važni dokumenti za provedbu evropskih politika su strategije koje prate, ili su preteča donošenju nekih zakonskih akata.

U okviru energetske politike EU donesen je niz strategija koje se fokusiraju na pojedine dijelove energetskog sektora, ali i strategija koje predstavljaju okvir za ukupnu politiku. Globalna borba protiv klimatskih promjena je postavljena kao najveći prioritet, a kroz set dokumenata (usvojen 2008. godine) pod nazivom „Klimatski i energetski paket 2020[3]“ propisala je obvezujuće ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20% (u odnosu na baznu 1990. godinu), povećanje udjela obnovljivih izvora energije od 20% u ukupnoj potrošnji energije i povećanju energetske efikasnosti, odnosno smanjenju potrošnje energije za 20% do 2020. godine. Ti ciljevi, popularno nazvani i 20-20-20 do 2020. godine, su i osnova evropske energetske politike.

Stupanjem na snagu „Okvira za klimatsku i energetsku politiku za period od 2020. do 2030. godine“ (2014. godina), usvojeni su novi ambiciozni ciljevi za smanjenje emisija stakleničkih plinova te energiju iz obnovljivih izvora, kao dio tranzicije Evropske unije u konkurentnu niskougljičnu ekonomiju. Njime se promovira i smanjena energetska ovisnost, te dostupnija energija za poduzeća i potrošače putem unutarnjeg tržišta koje dobro funkcionira, i predlaže, između ostalog, da se u EU do 2030. godine emisije stakleničkih plinova smanje za 40% (u odnosu na baznu 1990. godinu), da se udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije poveća na 27%. Također se predlaže i novi ambiciozni cilj poboljšanja energetske efikasnosti, odnosno, energetskih ušteda od 30% do 2030. godine.

Ugovor o Energetskoj zajednici  potpisan je 2005. godine s ciljem ubrzavanja procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana i osiguranja bolje ravnoteže ponude i potražnje za energijom. Njime se osniva Energetska zajednica, a Bosna i Hercegovina je ratificirala Sporazum u decembru 2006. godine. Ugovor zahtijeva da ugovorne strane implementiraju bitne dijelove pravne stečevine EU, osigurava stvaranje jedinstvenog energetskog tržišta i mehanizam za rad mrežnih tržišta. Cilj Ugovora je provođenje tržišno orijentiranih reformi, integracija regije i održivi razvoj, te sigurnost ulaganja. Sljedeći je korak uključivanje regije u integrirano evropsko tržište koje se temelji na diversifikaciji opskrbe plinom i električnom energijom.

Osnivanjem Energetske zajednice dolazi do širenja Acquis-a na teritorije potpisnice Sporazuma o Energetskoj zajednici (ECT – Energy Community Treaty). Od osnivanja Zajednice, zakonski okvir je dva puta dopunjavan. Zakonski akti, koji su trenutno na snazi, dijele se na one koji se odnose na električnu energiju, plin, okoliš, konkurentnost, obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost.

Generalno, implementacija Evropskog zakonodavstva u zakonodavstvo buduće države-članice, jedan je od najvećih izazova. U cijelom tom procesu Energetska zajednica i podrška i koordinacija koju ona daje potpisnicama Ugovora o Energetskoj zajednici, ima posebnu  ulogu.

7.3. Preporuke za uspješnu reformu sektora energije u BiH

Imajući u vidu da je energetski sektor veoma usko povezan sa svim drugim ekonomskim sektorima, veza između cijena energenata i ekonomskog rasta je veoma jaka. U privatnim budžetima računi za energiju su važna stavka, a često predstavlja problem domaćinstvima s niskim primanjima.

Strategijom 2020[4] predviđena je implementacija seta aktivnosti u području energetske efikasnosti što će, nadaju se mnogi, stvoriti prostor za otvaranje novih radnih mjesta, posebno u sektoru građevinarstva i servisa. Uvođenje novih standarda za energetski efikasne proizvode trebalo bi dovesti do ekspanzije tržišta za inovativne proizvode i tehnologije. 

BiH ne smije sebi dozvoliti rasipanje energije. Uzimajući u obzir sve ono što utječe na tržište energije te njeno efikasno korištenje, najveći potencijal za uštedu energije nalazi se u sektoru građevinarstva i transporta. Kako bi se taj potencijal koristio efikasno, neophodno je da se više promovira energetska efikasnost, da industrija postane konkurentnija te da se više obrati pažnja na ekodizajn. Štednja energije čuva prirodne resurse, kao npr. vrijedne vodotokove, od uništavanja kroz gradnju od elektrana. Uvriježeno je mišljenje stručnjaka da je energetska efikasnost najjeftiniji način da se smanje emisije stakleničkih plinova. Procijenjeno je da svaki evropski građanin godišnje može uštedjeti oko hiljadu eura racionalnijim korištenjem energije.[5] Iako se u posljednjih nekoliko godina veoma intenzivno govori o energetskoj efikasnosti i uštedama do kojih se može doći na veoma jednostavan način i uz mala ulaganja, nisu se desili značajni pomaci u tom pravcu. Nažalost, ulaganja u industriju u tom segmentu su veoma mala, pa se stoga i dalje plasiraju proizvodi koji troše mnogo energije, tzv. energetski intenzivni proizvodi.

Jedinstveno evropsko tržište podrazumijeva slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i novca. Cilj je uspostaviti i peti segment ovog tržišta – slobodno kretanje energije. Iako je evropsko tržište otvoreno za slobodno kretanje energije, nisu učinjeni očekivani pomaci u tom pravcu. Tržište električnom energijom je još uvijek razdvojeno od tržišta plinom, a nacionalne granice su još uvijek značajna prepreka za uvođenje ove evropske slobode. Monopol nekih kompanija, kontrola cijena (uz pružanje državne podrške), te često uvođenje nekonkurentnih cijena, samo su neke od dodatnih barijera koje sprečavaju slobodno kretanje energije. Berza električne energije prevladavajući je EU model organiziranog tržišta električne energije, a prednosti uspostavljanja iste prepoznale su sve zemlje u okruženju BiH, pa je stoga za BiH od iznimne važnosti uspostava Berze električne energije na državnom nivou.[6] Također, neophodno je izvršiti integriranje obnovljivih izvora energije (OIE) u elektro-energetski sistem (EES), a u prvom redu, energije dobivene iz vjetroelektrana. Time bi se stvorili potrebni uvjeti za povećanje udjela OIE u ukupnom EES, a kroz uključivanje OIE u sistem, došlo bi do uravnoteženja proizvodnje i  potrošnje, te bi se OIE dodijelila tzv. balansna odgovornost.[7]

Sigurnost snabdijevanja energijom  u posljednje vrijeme dobija sasvim novu dimenziju. Dok se proteklih godina u kontekstu sigurnosti uvijek promatrala sigurnost snabdijevanja, smanjenje ovisnosti od uvoza te stavljanje cijena energenata pod kontrolu, novom Strategijom u fokus se postavljaju prava građana na izbor dobavljača, sigurno snabdijevanje i konkurentno tržište sa konkurentnim cijenama. Također, naglasak je stavljen na stvaranje povoljnijih uvjeta za poslovanje u svim sektorima, te jačanje poslovnog sektora. Osnovne predviđene aktivnosti su: izrada energetske politike prilagođene potrošaču, kao i kontinuirano poboljšanje sigurnosti i zaštite.

Energetsko siromaštvo, pojam modernog vremena, definira se kao situacija kada jedno kućanstvo za grijanje stambenog prostora troši više od deset posto (10%) svojih prihoda. Energetsko siromaštvo je evropska stvarnost, ali i rastući problem u zemljama jugoistočne Evrope. U BiH je veoma rasprostranjena pojava da jedno kućanstvo nije u mogućnosti da sebi priušti dovoljno energije iz ekonomskih razloga. Potrebno je napraviti jasnu razliku između energetskog siromaštva i nedostatka energije, ili energenata uslijed nedostatka energetske infrastrukture. Ovaj problem je posebno prisutan i težak u zimskom periodu, a njegovi najveći uzročnici su niski prihodi i visoke cijene energenata. Tome doprinose i veliki gubici toplotne energije uslijed loše izolacije stambenih objekata, te paušalno plaćanje grijanja bez obzira na broj korisnika i visinu prihoda u kućanstvu[8]. Ovaj, izuzetno važan i teško rješiv problem, zaslužuje posebnu pažnju. U razvijenim zemljama ovakav problem se djelomično rješava zakonima kojima se daju olakšice za kućanstva sa niskim prihodima. Također se donose uredbe i uvode sistemi socijalne pomoći, a bitno je napraviti razliku u smislu korištenja različitih energenata.

Reforme u energetskom sektoru, planiranje, implementaciju, monitoring i kontrolu je neophodno vršiti na svim nivoima, istovremeno i paralelno. Samo planskim pristupom moguće je ostvariti pozitivne pomake. Podizanje svijesti o važnosti energije, zajednička vizija, uvođenje novih instrumenata i unapređenje postojećih, umrežavanje svih aktera i poticanje njihovih aktivnosti, jedini je pravi put za Bosnu i Hercegovinu u procesu integracije u Evropsku uniju.

Investicije u energetski sektor moraju biti praćene provedbom standarda zaštite životne sredine. Termoelektrane na ugalj za čiju izgradnju postoji veliki interes investitora, moraju posjedovati tehnologije odsumporavanja.

Energetska efikasnost od ključne je važnosti za tranziciju u konkurentniji, sigurniji i održiviji energetski sistem koji se temelji na unutarnjem energetskom tržištu. Iako su naše društvo i ekonomija ovisni o energiji, budući rast mora se temeljiti na manjoj potrošnji energije i nižim troškovima.

Potpisivanjem Ugovora o energetskoj zajednici, BiH se uključila u proces harmonizacije i implementacije evropske legislative i propisa koji uređuju ovaj sektor. Nakon višegodišnjih aktivnosti i saradnje sa Energetskom zajednicom evidentan je problem usporene implementacije obaveza koje proističu iz ovog Ugovora. Na relevantnim institucijama BiH, FBiH i RS je obaveza da se ove aktivnosti ubrzaju i sinhroniziraju.

[1] Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, dostupno na:  http://www.mvteo.gov.ba/Aktuelni_propisi_i_javne_konsultacije_II/linkovi/23062017_2_Okvirna_energetska_strategija_Bosne_i_Hercegovine_do_2035_Finalni_Nacrt.pdf (Oktobar 2017).

[2] Dubravka Bošnjak, Energetska politika EU i izazovi za BiH, magistarski rad, Sarajevo, 2011.

[3] 2020 Climate & Energy package- web: https://ec.europa.eu/clima/policies/strategies/2020_en (pristupljeno oktobar 2017).

[4] I dodatno potvrđeni EU Strategijom 2030.

[5] Iako je studija urađena za Evropsko tržište, rezultati su primjenjivi (uz neznatne korekcije) i na ne-evropsko tržište.

[6] Jedan od zaključaka Druge regionalne energetske konferencije – Uspostava organiziranog tržišta el. energije u BiH“, oktobar 2017.

[7] Prema Zakonu o energetici: balansna odgovornost na tržištu električne energije je obaveza učesnika na tržištu da uravnoteže proizvodnju, potrošnju i ugovorenu kupovinu i prodaju električne energije u periodu za koji se utvrđuje balansno odstupanje i preuzmu finansijsku odgovornost za odstupanja.

[8] Dubravka Bošnjak, Energetska politika EU i izazovi za BiH, magistarski rad, Sarajevo, 2011.


Molimo vas da vaše komentare i sugestije dostavite elektronskim putem preko ove platforme.