Reforma sektora obrazovanja u Bosni i Hercegovini

4.1. O aktuelnom stanju u sektoru obrazovanja u BiH

Pravni i institucionalni okvir: Shodno ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine, oblast obrazovanja je u potpunoj i nepodijeljenoj nadležnosti entiteta Republika Srpska, deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Svaka od dvanaest  navedenih cjelina ima ministarstvo obrazovanja, zakone iz oblasti obrazovanja, budžet za obrazovanje, utvrđuje obrazovnu i udžbeničku politiku, kao sva druga prava i obaveze koje proističu iz mandata nadležne obrazovne vlasti, odgovorne za organizaciju i funkcioniranje obrazovanja na svom području odgovornosti. Na nivou entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke ima koordinacijsku ulogu.

Od 2003. godine kada je uspostavljeno, Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine u području obrazovanja nadležno je za obavljanje poslova i izvršavanje zadataka koji su u nadležnosti Bosne i Hercegovine i koje se odnose na utvrđivanje osnovnih principa koordiniranja aktivnosti, usklađivanja planova entitetskih tijela vlasti i definiranje strategije na međunarodnom planu. Od 2003. godine, Ministarstvo civilnih poslova BiH je u skladu sa svojim nadležnostima iniciralo usvajanje četiri okvirna zakona iz oblasti obrazovanja, i to: Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci u Bosni i Hercegovini, Okvirni zakon o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, kao i Zakon o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Usvajanjem ovih zakona stvoren je ne samo neophodan zakonodavni okvir za provođenje reforme obrazovanja, nego i za EU integracije, odnosno usklađivanje ove važne oblasti sa relevantnim standardima i kriterijima koji važe u državama članicama Evropske unije.

 

Prema Zakonu o federalnim ministarstvima i drugim tijelima Federalne uprave, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke obavlja upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom koji se odnose na koordiniranje planiranja i aktivnosti u oblastima: predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, pedagoških standarda i prostornih normativa, opreme i nastavnih sredstava predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja i odgoja, nostrifikacije i ekvivalencije inozemnih školskih diploma, stručnog obrazovanja i usavršavanja nastavnog osoblja, udžbenika za osnovno i srednje obrazovanje, implementacije bolonjskog procesa, naučno-istraživačkog rada na unapređenju odgojno-obrazovnog rada, đačkog i studentskog standarda, razvoja naučno-istraživačke djelatnosti, koordiniranja naučno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih aktivnosti, razvoja naučno-istraživačkih organizacija, poticanja fundamentalnih istraživanja, razvoja investicijskih tehnologija i kadrova u naučno-istraživačkoj djelatnosti, praćenja inovacija, razvoja i unaprjeđenja tehnologija, koordiniranja u ostvarivanju prava mladih u oblasti obrazovanja i nauke i druge poslove utvrđene zakonom, vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom koji se odnose na nadležnosti Federacije BiH u oblastima obrazovanja i nauke.

Prema Zakonu o ministarstvima Republike Srpske, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske vrši upravne i druge stručne poslove iz oblasti obrazovanja koji se odnose na: predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i odgoj; obrazovanje djece građana Republike Srpske na radu u inozemstvu; nostrifikaciju i ekvivalenciju inozemnih školskih svjedodžbi; đački standard; pripremanje programa obrazovne saradnje sa drugim državama i međunarodnim organizacijama i međunarodnih sporazuma u oblasti obrazovanja u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Ustavom Bosne i Hercegovine; visoko i više obrazovanje; studentski standard; pripremanje programa obrazovne saradnje sa Federacijom BiH, drugim državama i međunarodnim organizacijama i međunarodnih sporazuma u oblasti visokog i višeg obrazovanja, u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odjel za obrazovanje u Vladi Brčko distrikta BiH obavlja stručne, administrativne i ostale dužnosti iz nadležnosti Vlade, koje se odnose na provođenje zakona i propisa nadležnih tijela i institucija Bosne i Hercegovine i Distrikta iz oblasti obrazovanja, pod nadzorom i uputstvima gradonačelnika, materijalno – tehničku i kadrovsku podršku obrazovnim institucijama Distrikta, donošenje nastavnih planova i programa u skladu sa standardima modernog, demokratskog i multietničkog društva, saradnju između roditelja i nastavnog osoblja, sprovođenje edukativnih programa u Distriktu, ostale dužnosti iz nadležnosti ovog odjela u skladu sa zakonima i propisima Bosne i Hercegovine i Skupštine Brčko distrikta BiH, ili dužnosti naložene od strane gradonačelnika.

Na nivou Bosne i Hercegovine uspostavljene su tri agencije za obrazovanje: Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (uspostavljena Zakonom o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje), Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta te Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (uspostavljena Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini). Time je uspostavljen i odgovarajući institucionalni okvir za provođenje reforme obrazovanja. Uz agencije na nivou Bosne i Hercegovine, entitetska i kantonalna ministarstva, djeluje i devet pedagoških zavoda/zavoda za školstvo (jedan u Republici Srpskoj, dva u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i po jedan u Kantonu Sarajeva, Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom, Unsko-sanskom, Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde i Brčko distriktu BiH), koji imaju nadležnost u profesionalnom praćenju obrazovnih institucija, što uključuje razvoj nastavnih planova i programa, afirmaciju novih pristupa i metoda u obrazovnom procesu, organiziranje obuke nastavnika i direktora škola i obavljanje drugih aktivnosti iz svoje nadležnosti. U Republici Srpskoj uspostavljen je Zavod za obrazovanje odraslih i Agencija za akreditaciju visokoškolskih ustanova Republike Srpske.

Kao dio institucionalnog okvira, uspostavljena su i savjetodavna tijela za oblast obrazovanja:

-Konferencija ministara obrazovanja u Bosni i Hercegovini;

-Rektorska konferencija Bosne i Hercegovine i

-Vijeće za opće obrazovanje u Bosni i Hercegovini.

 

Strateški okvir: U oblasti obrazovanja, Bosna i Hercegovina je donijela veći broj strategija koje definiraju različite nivoe obrazovanja, među kojima izdvajamo najvažnije strateške dokumente:

  • Strateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini koji je ujedno i prvi strateški dokument za ovaj vid obrazovanja u Bosni i Hercegovini;
  • Strategija razvoja srednjeg stručnog obrazovanja i obuke za razdoblje 2007-2013. godina;
  • Sedam strateških dokumenata za daljnju implementaciju Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini:
  1. Okvir za visokoškolske kvalifikacije u Bosni i Hercegovini;
  2. Provođenje okvira visokoškolskih kvalifikacija u Bosni i Hercegovini;
  3. Standardi i smjernice za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini;
  4. Preporuke za implementaciju osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini;
  5. Model dodatka diplomi za Bosnu i Hercegovinu;
  6. Priručnik za korisnike za model dodatka diplomi i
  7. Državni akcioni plan za priznavanje kvalifikacija u Bosni i Hercegovini,
  • Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementacije 2008-2015.;
  • Mapa puta i plan aktivnosti za uključivanje BiH u EU programe za cjeloživotno učenje i mlade u akciji (do 2013. godine);
  • Osnove kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini;
  • Strategija učenja o poduzetništvu u obrazovnim sistemima u Bosni i Hercegovini u periodu 2012. – 2015. (sa akcijskim planom implementacije);
  • Principi i standardi u oblasti obrazovanja odraslih u Bosni i Hercegovini;
  • Strateška platforma razvoja obrazovanja odraslih u kontekstu cjeloživotnog učenja u Bosni i Hercegovini, za period 2014.-2020.;
  • Akcijski plan za izradu i provedbu kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini za period 2014.-2020.;
  • Prioriteti za razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini za period 2016.-2026.

Reforma sistema obrazovanja pominje se i u samoj Reformskoj agendi, ali u samo jednoj rečenici kojom se zahtijeva reforma sistema obrazovanja u srednjem roku, u cilju usklađivanja sa potrebama tržišta rada. Ovakvo pozicioniranje obrazovanja ne pruža garanciju da će se pod okriljem Reformske agende zaista i dogoditi sveobuhvatna reforma, ili, barem povećanja izdvajanja za razvoj i istraživanje koji su bosanskohercegovačkom obrazovanju zaista potrebni, s obzirom na njegove aktuelne probleme.

4.2. Problemi u vezi nastavnih planova

Po načinu rada i njihovoj strukturi nastavni planovi i programi (NPP) u entitetima i Distriktu Brčko se ne razlikuju. Međutim, ako analiziramo sadržaje NPP-ova  (posebno  nacionalnu  grupu predmeta), onda se govori o tri različita obrazovna sistema. U Bosni i Hercegovini postoje tri NPP-a – NPP za osnovne škole u Republici Srpskoj, Okvirni NPP Federacije BiH, te Plan i program za nastavu na hrvatskom jeziku. Tri različita NPP-a posljedica su zakonom propisanih nadležnosti u okviru obrazovanja – u RS-u obrazovanje je na nivou entiteta i njime upravlja resorno ministarstvo preko Republičkog pedagoškog zavoda RS-a. U Federaciji BiH obrazovanje je u nadležnosti kantona, ali Zavod za školstvo iz Mostara brine o svim školama koje rade po NPP-u za nastavu na hrvatskom jeziku, a kantoni u kojima su Bošnjaci većina koriste Okvirni NPP FBiH koji se prilagođavaju, mijenjaju i dopunjavaju.

NPP u vidu jedinstvenog dokumenta ne postoji – više je zbir predmetnih silabusa, sadržaji se ponavljaju i preklapaju unutar istog ili više predmeta u toku nekoliko razreda, ili cijelog obrazovnog ciklusa, jezik NPP-a je administrativan, formalan i zbunjujući, a sam NPP nije koncipiran tako da potiče rješavanje problemskih situacija i dublje izučavanje sadržaja. Karakteriše ga obimnost i površni pristup predmetima izučavanja, zahtijevajući od djece da prelaze sa jednog sadržaja na drugi bez dublje analize. Osim sadržajima orijentiranim NPP-ovima u BiH, obrazovanje ima i problem sa udžbenicima. Naravno, ni udžbenička politika nije jednaka – u RS-u udžbenike izdaje Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i samo je jedan udžbenik za jedan predmet na cijelom prostoru Republike Srpske.

Kada je riječ o Federaciji BiH, posebni problemi javljaju se u tzv. mješovitim kantonima (SBK i HNK). U tom kontekstu vrlo je kompleksan problem pojava tzv. „dvije škole pod jednim krovom“  u kojima prosvjetni radnici ne žele čak zajedno niti sjediti u zbornicama, čime daju negativan primjer učenicima za dalje produbljivanje podjela. Pored toga, NPP-i imaju različite sadržaje čime otežavaju eventualne prelaske iz škole u školu, a učenici su pri tome primorani da polažu razlike predmeta. U školama gdje se nastava izvodi na hrvatskom jeziku, nastavnici mogu birati udžbenike ponuđene od dva izdavača. To su, uglavnom, udžbenici kreirani za potrebe osnovnih škola u Hrvatskoj, a u bh. izdanju prilagođeni važećem NPP-u.

Najkompliciranija je situacija sa udžbenicima koji se koriste u školama gdje se nastava izvodi po Okvirnom NPP-u Federacije BiH. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u ime kantonalnih ministarstava obrazovanja, koji čine Koordinaciju ministara obrazovanja, raspisuje konkurs za odabir  udžbenika.  Na  konkurs  se  prijavljuju  izdavači  sa  šifriranim  rukopisima. Izdavači plaćaju i petočlani udžbenički recenzentski tim koji, u skladu s propisanim formularom koji je jednak za udžbenike iz svih nastavnih predmeta, ocjenjuje prispjele rukopise, rangira ih i u skladu s važećom politikom, odobrava broj udžbenika koji će se za određeni predmet moći koristiti u nastavi.

Važno je naglasiti da ne postoji saradnja, niti komunikacija između osnovnih i srednjih škola. Profesori u srednjim školama o učenicima dobiju informacije samo o njihovim ocjenama, te je potrebno unaprijediti ovu oblast te uspostaviti kvalitetniju saradnju i komunikaciju između osnovnih i srednjih škola.

4.3. Preporuke za uspješnu reformu sektora obrazovnja  u BiH

Reformu odgojno-obrazovnog procesa, kao i naučne djelatnosti u BiH, treba posmatrati i provesti u cjelini, počev od predškolskog odgoja, osnovnog, srednjeg pa do visokog obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Trenutno, u BiH nedostaje vizija ukupnog razvoja obrazovnog sistema i njegovog uticaja na ostale segmente društva. Uspjeh reforme obrazovanja zahtijeva analizu i evaluaciju dosadašnjih efekata reformi odgojnog i obrazovnog procesa u BiH. Pedagoška dimenzija reforme obrazovanja u BiH je do sada konstantno bila zanemarivana. Upravljanjem i provođenjem reforme obrazovanja moraju se baviti kompetentni pojedinci koji su upoznati s odgojnim i obrazovnim procesima, kao i kontinuitetom ovih procesa.

Neophodno je raditi na  utvrđivanju  obrazovnih ciljeva u skladu sa dugoročnom vizijom razvoja našeg društva. Iskoristiti standarde učeničkih postignuća (koji su u izradi od strane Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje); standarde ishoda učenja, NPP-ove zamijeniti kurikulumima, izbjeći propisivanje obaveznog sadržaja, napraviti listu mogućih sadržaja kojima se potrebni ishodi mogu dostići, a koji bi, istovremeno, nastavnicima pružali mogućnost da slobodno i odgovorno sami kreiraju sadržaj nastavnih časova.

Kao jedan od najvažnijih iskoraka u smislu modernizacije i poboljšanja kvaliteta, ali i približavanja EU standardima u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje je 2012. godine počela s izradom zajedničkih jezgri nastavnih planova i programa definiranih na ishodima učenja. Ishodi učenja iskazuju se kao znanja, vještine i kompetencije i opisuju šta učenik/student, odnosno osoba koja uči zna, razumije i može uraditi/napraviti na kraju određenog procesa učenja, te služe kao snažno sredstvo za olakšanje mobilnosti u svrhu daljnjeg obrazovanja i zapošljavanja. Zajednička jezgra nastavnih planova i programa sastoji se od oblasti, komponenti, definiranih ishoda učenja i pokazatelja, u skladu sa razvojnim uzrastom djeteta, i kao takva je osnov revizije i unaprjeđenja postojećih nastavnih planova i programa u Bosni i Hercegovini. Zajedničke jezgre mogu ponuditi odgovore na problem kojeg smo naprijed naveli, a koji se odnosi na NPP.

Iako postoji više modela eksterne mature, samo dva kantona individualno organizuju maturu za srednje škole. Preporučljivo bi bilo provoditi jedinstvenu državnu maturu, čime bi se osigurala i vertikalna i horizontalna prohodnost učenika/ca na fakultete, te stvorili jasni uslovi upisa učenika/ca na fakultete, kao i kvalitativno mjerila postignuća u osnovnim i srednjim školama. Takođe je neophodno izraditi pravilnike za kontinuirano profesionalno usavršavanje nastavnika  uz obavezu određenog broja sati edukacije u toku jedne školske godine. Istovremeno, potrebno je promijeniti i  prilagoditi NPP-ove nastavničkih fakulteta tako da studenti-budući nastavnici na visokoškolskoj ustanovi steknu znanja i vještine potrebne za rad u učionici.

Potrebno je, također, kontinuirano ulagati u međunarodna istraživanja. Bosna i Hercegovina još uvijek nema razvijenu strategiju o pristupanju međunarodnim istraživanjima, te se svako istraživanje koje se implementira u obrazovanju uradi inicijativom i sredstvima donatora. Kontinuirano učešće BiH u istraživanjima, pomoglo bi u stvaranju komparativne slike o poziciji Bosne i Hercegovine u sferi obrazovanja u odnosu na druge zemlje u regionu i svijetu te stvaranju  mjerljivih pokazatelja o daljnjim pravcima reforme. Kao i u drugim segmentima društvene reforme u BiH, problem nedostatka konsenzusa u vezi sa ukidanjem segregacije u obrazovanju poznate pod nazivom „dvije škole pod jednim krovom“, odražava se i na problem stvaranja zajedničkih jezgara NPP-a. Diplome i svjedodžbe se štampaju po različitim obrascima. Nažalost, škole se sve više koriste u političke svrhe, školski odbori postaju politizovani, a to se negativno odražava na učenike  tih škola, koji često postaju kolateralna šteta sukobljenih političkih stavova.

Tvrdnja da je neophodno povezati obrazovni sistem sa tržištem rada i potrebama poslodavaca postala je već opće mjesto u diskursu o reformama u Bosni i Hercegovini. No, ne postoje jasni planovi kako to uraditi, a domaći akteri, čini se, čekaju neki inozemni model koji će se uz podršku međunarodnih donatora implementirati. Smatramo da se ciljevi koji se žele postići povezivanjem tržišta rada sa obrazovnim sistemom mogu postići mnogo brže putem programa prekvalifikacije, odnosno cjeloživotnog učenja. U tom smislu, kao primjer navodimo model koji je Republika Irska usvojila za rješavanje ovog problema.[1] Također, neophodno je da tehničke i stručne škole više sarađuju sa lokalnim zajednicama i privrednim subjektima kako bi se prepoznale potrebe društva za različitim obrazovnim profilima. Pored toga, potrebno je pratiti nove trendove na tržištu rada te ponuditi školske i studijske programe za nove, do sada nezastupljene profesije i zanimanja koja su tražena. Ovdje je vrlo bitno napomenuti nedovoljno razvijenu strategiju za oblast informatičkih nauka. Zbog nedovoljnog ulaganja u informacijske tehnologije (gdje BiH kaska za evropskim prosjekom gotovo 2% što prevedeno znači više od 50 miliona maraka), mladi i sposobni informatičari prvi napuštaju našu zemlju. Unatoč tomu BiH ima kvalificiranu, multilingualnu studentsku (potencijalno radnu) snagu (te i brojne IT hubove). Nefinancijski aspekti djelovanja vlasti na razvoj IT tehnologije i rada u njima, može uključivati umreživanje informatičkih fakulteta s privatnim hub-ovima, čime bi se kao država profilirali u svojevrsni “ekosistem” hubova i definirali kao regionalno središte.

Prema principima inkluzivnog obrazovanja djeca sa invaliditetom više ne bi trebalo da pohađaju  posebne škole ili borave u internatskim ustanovama. Ona treba da idu u redovne škole zajedno sa drugom djecom. Ipak, samo smještanje djece u redovne škole, bez organizacije nastave koja bi odgovarala njihovim individualnim potrebama, ne može dati željene rezultate. Inkluzija ne predstavlja samo prostu integraciju djece u redovne razrede, nego uključivanje u život i učešće u zajednici u kojoj su svi članovi ravnopravni. U Bosni i Hercegovini inkluzija djece s poteškoćama u razvoju, nailazi na brojne subjektivne i objektivne prepreke, kao na primjer: nepovoljni stavovi nastavnika, njihova nedovoljna educiranost za rad s učenicima s poteškoćama, nedovoljna edukacijsko-rehabilitacijska podrška djeci, nastavnicima i roditeljima u školi, neadekvatna infrastruktura u školama i na putu do škole i dr. Pored pitanja integracije djece sa poteškoćama u razvoju, značajan problem predstavlja i položaj romske populacije u obrazovnom procesu. Što brojnijim uključivanjem Roma u nastavni proces i njihovim kontinuiranim educiranjem, smanjuje se segregacija i diskriminacija nacionalnih manjina u našoj državi, te stvaraju pretpostavke za bolji socijalni status pripadnika tih manjina.

Srednje obrazovanje u Bosni i Hercegovini potrebno je uvesti kao obavezno, te osigurati finansijsku podršku učenicima slabijeg imovinskog stanja pri pohađanju srednje škole. Na taj način, više ljudi bi steklo znanja i vještine potrebne za široki spektar djelatnosti unutar privrede, od čega bi i sami imali koristi, a dugoročno bi to predstavljalo ulaganje u razvoj društva i države.[2]

Veoma niska ulaganja u oblasti naučnog istraživanja i razvoja predstavljaju sramotnu statistiku za Bosnu i Hecegovinu koja je po tome posljednja zemlja u Evropi. Za rješavanje ovog problema bilo bi poželjno da se na državnom nivou osnuje fondacija koja bi stimulirala naučnoistraživački rad. Ova fondacija bila bi organizovana na nivou javno-privatnog partnerstva, a donacije u njen fond od strane fizičkih i pravnih lica smanjivale bi poreske obaveze u određenom obimu. Ipak, primarni izvor finansiranja fondacije ne bi bile donacije, već prihodi iz direktnih poreza u entitetima, ili idealno, ali manje vjerovatno, prihodi od indirektnih poreza, u slučaju da se entiteti u vezi s tim dogovore.

Neophodno je izvršiti  ujednačavanje standarda i regulative za osnivanje i djelovanje javnih i privatnih visokoškolskih ustanova, te osigurati transparentnost i kooperativnost u funkcionisanju visokoškolskih ustanova u BiH, i unaprijediti mehanizme i standarde osiguranja kvaliteta na svim visokoškolskim ustanovama kao i njihovu dosljednu primjenu. Neophodno je, takođe, izvršiti analizu Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH po pitanju usaglašenosti odredbi o postupku akreditacije sa zahtjevima Evropskih standarda i smjernica za osiguranje kvaliteta u Evropskom prostoru visokog obrazovanja, te harmonizirati proces akreditacije u cijeloj BiH (zakoni i pravilnici). Prije svega je neophodno usaglasiti zakone o visokom obrazovanju entiteta RS, kantona/županija i Brčko distrikta BiH, s odredbama Okvirnog zakona o visokom obrazovanju.

Neophodno je redefinirati nadležnosti u oblasti obrazovanja, najprije kada je u pitanju visoko obrazovanje, s obzirom na važnost koju visokoškolske ustanove imaju za razvoj jedne države. Nadležnost za visoko obrazovanje bi trebala biti povjerena državnom nivou vlasti ili, bar entitetskom.

 

Reformu visokog obrazovanja treba koncipirati sektorski, odnosno po grupacijama (prirodne, medicinske, humanističke, društvene, tehničke nauke i umjetničke akademije), ali, istovremeno, treba osigurati i horizontalnu prohodnost studenata, kao i razvoj multidisciplinarnih i interdisciplinarnih studija na bh. univerzitetima, te ojačati regionalnu saradnju. Takođe je neophodno regulirati nastavnoistraživački rad, u skladu sa Bolonjskm deklaracijom prema kojoj rad nastavnog osoblja uključuje jednaku proporciju nastavnog i naučnoistraživačkog rada. Potrebno je, prije svega, dosljedno provesti bolonjske principe na svim visokoškolskim ustanovama, odnosno staviti studenta u prvi plan i raditi na mobilnosti studenata i akademskog osoblja. Zatim je neophodno izvršiti izmjenu studijskih programa, odnosno napraviti takve studijske programe koji će biti zasnovani na ishodima učenja.

Neophodno je utvrditi pozicije u budžetima za podršku naučno-straživačkom radu (finansiranje publikacija, pristupa elektronskim bazama naučnih tekstova, naučnih skupova, nabavke laboratorijskih uređaja i sl.) i razviti saradnju između visokoškolskih ustanova i proizvodnog sektora, kao i unaprijediti postojeći informacioni sistem u smislu informatizacije visokoškolskih ustanova u oblasti nastave i u oblasti administrativnog rada fakulteta.

Kontinuirano usavršavanje akademskog osoblja na institucionalnom nivou  takođe je imperativ te je u tu svrhu neophodno uspostaviti adekvatne programe usavršavanja (npr. TRAIN[3]).

U obrazovnoj politici i legislativi je potrebno naglašavati važnost razvijanja i njegovanja univerzalnih vrijednosti  (mir,  solidarnost,  slobodu,  odgovornost,  jednakost),  te insistirati na razvoju kritičkog mišljenja. Uz ovo je neophodno nastavnicima pružiti veću slobodu u nastavnom procesu u skladu sa njihovim profesionalnim ciljevima, ali i tražiti od njih veću odgovornost u postignutim rezultatima.

Kada se u BiH konačno ostvare željeni efekti provođenjem obrazovne reforme, bit će potrebno, na osnovu toga, izdvojiti sredstava kako bi se ublažila/poništila regionalna/kantonalna nejednakost u plaćama nastavničkog osoblja. Potrebno je uvesti i sistem vrednovanja nastavničkog rada koji će motivirati nastavnike da se dodatno angažiraju na poslu i postižu što bolje rezultate.

Na kraju, neophodno je istaknuti važnost razvoja jedinstvene bosanskohercegovačke strategije za reformu visokog obrazovanja, budući da je cjelokupnu reformu visokog obrazovanja potrebno organizirati i provesti tako da bude usko vezana s privrednim i društvenim razvojem BiH.

Također je potrebno donijeti standarde zanimanja i standarde kvalifikacija, te raditi na daljnjoj izradi kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini.

[1] Vidjeti: http://obrazovanje-odraslih.hr/europska-iskustva-irska/?lang=en.

[2] Vidjeti: Branković, Nina, Arapović, Adis “Obavezno srednje obrazovanje u BiH-ambijent i perspektive”, Centri civilnih inicijativa, Tuzla 2010. godina.

[3] Training&Research for Academic Newcomers – program obuke koji finansira Fondacija Kralja Baudouina (KBF), a koji podrazumijeva implementaciju modula koncipiranih na način da unaprijedi akademske i pedagoške vještine akademskih djelatnika.


Molimo vas da vaše komentare i sugestije dostavite elektronskim putem preko ove platforme.