Reforma sektora poljoprivrede u Bosni i Hercegovini

6.1. O trenutnom stanju u sektoru poljoprivrede u BiH

Poljoprivreda je jedna od oblasti koja nije obuhvaćena dokumentom Reformske agende. Doprinosom nacionalnoj  ekonomiji sa 7,5% BDV-a, u prosjeku, te zaposlenošću u sektoru od 18,9%[1], sigurno da je neopravdano izostavljena iz ovog dokumenta. Prema podacima iz posljednjeg popisa stanovništva, 363.394 domaćinstva se bavi poljoprivredom. Od tog broja, njih nešto više od 56.500, ili 16% se bavi komercijalno poljoprivredom dok su ostali nekomercijalni proizvođači, što opet svjedoči važnosti poljoprivrede za značajan procenat populacije u BiH.

S druge strane trgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih proizoda je vrlo visok, i iznosi preko 2,0 milijarde KM, dok je pokrivenost uvoza izvozom u 2016. godini iznosila tek 32%. U izvozu dominiraju primarni proizvodi, ili proizvodi nižeg stepena obrade i niže vrijednosti. Iako pokrivenost uvoza izvozom raste iz godine u godinu,  i dalje je nedovoljna da bi se govorilo o snažnijem napretku u proizvodnji i izvozu. Kada je u pitanju fizički obim proizvodnje, on je,  kod većine kultura, još uvijek je ispod predratnog nivoa. Kao rezultat niskog nivoa tehničko-tehnološke opremljenosti gazdinstava, nivo produktivnosti proizvođača u BiH je ispod regionalnog prosjeka. Sve ovo utiče na konkurentnosti domaće proizvodnje koja je izrazito niska.

Pored toga, transparentnost i struktura poticaja su veliki problem sektora. Poticaji su isuviše fokusirani na proizvodnju, a premalo na tehničko-tehnološke inovacije. Istovremeno, vrlo je niska transparentnost poticaja, kao i komplikovanih procedura za prijavu na iste. Posmatrajući sve gore navedeno može se zaključiti da se poljoprivredni sektor ne razvija željenom brzinom. Prerana liberalizacija poljoprivredne trgovine, kojoj je BiH otpočela odmah nakon rata, potpisivanjem niza ugovora o slobodnoj trgovini, doprinijela je tome u velikoj mjeri. Bez obzira na recipročne koncesije, zemlje-partneri su bile u dosta povoljnijem položaju jer se bh poljoprivreda tek oporavljala od katastrofalnih posljedica rata. Ova činjenica nam i danas uveliko otežaju uvođenje zaštitnih mjera predviđenih sporazumima o slobodnoj trgovini koji su na snazi.

Društveno političko uređenje zemlje i političke prilike u zemlji, prepreka su svim ozbiljnijim investicijama u sektor poljoprivrede. Različiti politički ciljevi entiteta, vrlo često potpuno nelogični i oprečni, stvaraju veliku prepreku oporavku i razvoju poljoprivrede u BiH. Činjenica je da Bosna i Hercegovina i dalje nema državno ministarstvo poljoprivrede upravo zbog velikih razlika između dva entiteta. Umjesto državnog ministarstva, postoje entitetska i kantonalna ministarstva, te odjel za poljoprivredu u Brčko Distriktu BiH. Analogno administrativnom uređenju, i agrarna politika se u Bosni i Hercegovini vodi sa pomenutih nivoa. U uslovima ovako decentraliziranog sistema poljoprivredne podrške, uz odsustvo minimalnog, zajedničkog okvira za poljoprivrednu politiku, jednostavno nije moguće napraviti značajniji iskorak u razvoju poljoprivrede i njene konkurentnosti. Nedostatak ministarstva poljoprivrede na državnom nivou jeste  problem i sa aspekta integracijskih procesa, posebno u smislu korištenja EU fondova za poljoprivredu, ali i preuzimanja EU acquis u poljoprivredi.

Na kraju, kao unutarnju slabost, treba istaći i problem strukture poljoprivrednih posjeda u BiH, koja je izrazito nepovoljna i koja predstavlja objektivan razlog niskog stepena razvoja.

6.2. O reformi sektora poljoprivrede u BiH

Brojni su izazovi poljoprivrednog sektora u Bosni i Hercegovini. Na unutarnjem planu neophodno je uspostaviti jedinstvenu poljoprivrednu politiku koja će biti u funkciji razvoja i jačanja konkurentnosti domaće proizvodnje. Na vanjskom planu uključivanje u svjetske i evropske integracijske tokove je, svakako, imperativ. Kako bi se uspješno odgovorilo ovim izazovima neophodna je reforma institucionalnog i zakonodavnog okvira. U institucionalnom smislu neophodno je riješiti pitanje uspostave jedinstvenog Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine. Fragmenti ministarstva već postoje, pa bi neophodno bilo samo njihovo uvezivanje i stavljanje pod jedinstvenu upravnu organizaciju.[2] Ministarstvo poljoprivrede BiH bi, zajedno sa entitetskim ministarstvima, razvijalo okvir poljoprivredne politike, koordiniralo razvoj poljoprivredne politike nižih nivoa, zaštite domaće proizvodnje i politika integracije.

Neophodno je postići politički konsenzus o jedinstvenoj poljoprivrednoj politici te konstrukciji budućeg Platnog sistema u poljoprivredi u BiH.[3] Platni sistem neophodan je preduslov za implementaciju pretpristupnih fondova u poljoprivredi, ali kasnije i strukturnih fondova EU. Konstrukcija platnog sistema mora biti u skladu sa EU regulativama, ali ekonomična i racionalna, obzirom da se radi o jako skupim infrastrukturama. Uspostava platnog sistema mora se provoditi sukcesivno tokom procesa pretpristupa. Zbog toga je prije same izrade idejnih rješenja budućih dijelova platne strukture/sistema, neophodno postići politički dogovor. Za početak je neophodno uspostaviti IPARD platnu agenciju BiH, čime bi omogućilo  korištenje IPARD pretpristupnih sredstava EU.[4]

U dijelu reforme Poljoprivredna politika, neophodno je prvenstveno definisati jedinstvenu poljoprivrednu politiku, ili barem okvir poljoprivrednie politike u zemlji. Definisanje jedinstvenog agroekonomskog okvira za poljoprivrednu politiku u Bosni i Hercegovini je propisano Zakonom o poljoprivredi i ruralnom razvoju Bosne i Hercegovine,[5] ali, nažalost, isti nikada nije sačinjen. Jedinstvenom politikom/okvirom definisale bi se prije svega; grupe mjera kroz koje će se podrška provoditi, načini implementacije tih mjera, lista proizvoda za koje će se koristiti, kao i uskladili iznosi podrške po jedinici mjere. Takođe bi se definisali nivoi koji bi sprovodili podršku poštujući princip supsidijarnosti.

Kada su u pitanju pojedinačne mjere poljoprivredne politike neophodno je uraditi reformu tržišno-cjenovne politike, posebno u segmentu trgovine. Analiza postojećih sporazuma o slobodnoj trgovini te uspostava mehanizama za zaštitu domaće proizvodnje koje ovi sporazumi nude je prioritet. Paralelno treba raditi na uspostavljanju infrastrukture za praćenje provođenja Sporazuma, odnosno jedinstvenog Poljoprivrednog tržišnog informacionog sistema i uspostavi jedinstvenih mjera uređenja poljoprivrednog tržišta u Bosni i Hercegovini. Dosadašnja praksa kreiranja i provođenja ovih mjera sa nivoa entiteta nije dala nikakve efekte. Kombinacijom ova dva segmenta poljoprivredne politike, kao i povećanjem transparentnosti i boljom alokacijom resursa, omogućila bi se dugoročna održivost poljoprivrednog sektora u BiH. Ipak, valja priznati da je stabilizacija poljoprivrednog tržišta i cijena, pa u konačnici i dohodak poljoprivrednih proizvođača dobrim dijelom ovisi od kretanja cijena na svjetskom tržištu.

Model budžetske podrške, treba reformisati tako da pruži odgovor na ključne izazove: jačanje konkurentnosti domaće proizvodnje, osiguranje prehrambene sigurnosti u mjeri u kojoj je moguće, odgovor na izazove klimatskih promjena, te potpomogne integraciji bosanskohercegovačke poljoprivrede u Zajedničku poljoprivrednu politiku EU i WTO.

Mjere direktne podrške, ruralnog razvoja i opštih usluga bi se svakako mogle provoditi sa nižih nivoa, uz pretpostavku da za to postoje fondovi podrške. Kod ruralne politike podršku bi trebalo usmjeriti kroz dva modela: prvi su kapitalna ulaganja koja bi se provodila po nešto blažim kriterijima nego su kriteriji IPARD-a, a drugi oblik podrške bi bio mnogo više usklađen sa IPARD principima, tj. provodio bi se po takozvanom  tzv. IPARD LIKE pristupu. Na ovakav način bi se poljoprivrednicima omogućilo da jačaju svoju konkurentnost jer bi im bila dostupna ulaganja u  različite oblike fizičke imovine, a sa druge strane bi se polako privikavali na uslove implementiranja EU sredstava. Sve mjere bi trebalo kreirati na način da se postupno harmoniziraju sa mjerama u okviru Zajedničke poljoprivredne politike zemalja EU. Kod reformiranja politike vrlo je bitno voditi računa da mjere budu u skladu sa obavezamo koje će proizaći iz članstva BiH u WTO, kako ne bi došli u situaciju neplanirane redukcije podrške.

Ipak, jedan od najvažnijih preduslova kako bi se ovi ciljevi i postigli, je povećati izdvajanja za poljoprivredu. Sadašnji budžeti nisu ni približno dovoljni za ozbiljniji razvoj i prilagođavanje EU. Komparirajući budžete za poljoprivredu u zemljama regiona, BiH se nalazi na pretposljednjem mjestu po izdvajanju za poljoprivredu. Stoga bi se u narednom periodu moralo krenuti sa ozbiljnijim izdvajanjima za poljoprivredu i ruralni razvoj. Predviđeni budžeti u aktuelnim strategijama razvoja poljoprivrede dobra su osnova.

Pored pobrojanog, neophodno je kreirati mjere koje će obezbijediti povoljnija finansijska sredstva za poljoprivrednike. Putem zemljišne politike, ali i drugih javnih politika, potrebno je poticati okrupnjavanje posjeda poljoprivrednih gazdinstava jer su mala i fragmentirana gazdinstva jedan od glavnih razloga niske produktivnosti u BiH. Poljoprivredna gazdinstva se moraju poticati u transformaciju ka malim porodičnim biznisima nikako kao primaocima transfera od države. Mora se promijeniti svijest domaćih poljoprivrednika da su na tržištu i da će se uticaj države vremenom samo smanjivati. Savjetodavne službe i transfer znanja ka poljoprivrednicima je, takođe, jedan od prioriteta u reformi.

Reforma poljoprivrede BiH jedan je od ključnih zadataka pred domaćim političarima. Postojeći sistem je neodrživ, i krize koje se ponavljaju iz godine u godinu, dokaz su toga. Stalan problem likvidnosti budžeta, prekomjeran uvoz, te fluktuacija cijena poljoprivrednih proizvoda, samo su neki od pokazatelja da sistem ne funkcioniše. S druge strane, zbog izostanka reformi, BiH gubi veoma značajna sredstva iz različitih vanjskih fondova, prije svega EU, što bi uveliko popravilo stanje domaće proizvodnje. Naravno, ozbiljan reformski proces nije moguć bez zajedničke političke vizije sektora. Stoga bi, kao prvi korak, neophodno bilo stvoriti ovakvu viziju.

6.3. Preporuke za uspješnu reformu sektora poljoprivrede u BiH

Neophodno je definisati jedinstvenu poljoprivrednu politiku u Bosni i Hercegovini, ili barem uspostaviti jedinstveni agroekonomski okvir za poljoprivrednu politiku u Bosni i Hercegovini, propisan Zakonom o poljoprivredi i ruralnom razvoju Bosne i Hercegovine. Politiku je potrebno kreirati prema potrebama razvoja sektora, ali pratiti i rješenja u EU, odnosno postepeno se harmonizirati sa EU politikama. Prvi korak u ovom smjeru je i učinjen nedavnim usvajanjem Strateškog plana ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine.[6]

U institucionalnom smislu neophodno je riješiti pitanje uspostave jedinstvenog Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Bosne i Hercegovine. Dobra osnova za ministartsvo su postojeće institucije na državnom nivou koje bi trebalo uvezati i staviti pod jedinstveno upravljanje. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja BiH trebalo bi, zajedno sa entitetskim ministarstvima, razvijati poljoprivredne politike, kreirati i aktivno učestvovati u razvoju vanjsko- trgovinske politike, uspostavljati neohodne institucije i rješenja neohodna za ispunjavanje uslova pri integraciji u EU, te raditi  na ispunjavanju preduslova drugih integracija, prije svih WTO.

Razvoj Platnog sistema u poljoprivredi u BiH mora pratiti EU kriterije, odnosno treba kreirati sistem koji bi sukcesivno mogao odgovoriti izazovima EU integracija. U tom smislu,  neophodno je, u prvom koraku, uspostaviti IPARD platnu agenciju BiH, čime bi se omogućilo korištenje IPARD pretpristupnih sredstava EU, koji su na raspolaganju BiH. Neophodno je voditi računa da sistem bude ekonomičan i racionalan, obzirom da se radi o jako skupim infrastrukturama

Budžet za podršku poljoprivredi i ruralnom razvoju bi trebalo znatno uvećati, pri čemu treba pratiti trendove zemalja susjedstva i EU. Mjere budžetske podrške potrebno je reformisati tako da se omogući jačanje konkurentnosti domaće proizvodnje, poveća nivo sigurnosti prehrambenih proizvoda, i potpomogne integraciji bosanskohercegovačke poljoprivrede u Zajedničku poljoprivrednu politiku EU i WTO. Na kraju ne treba zaboraviti i potrebu za ojačanjem kapaciteta za odgovore na izazove klimatskih promjena.

 

[1] Mjereno u 2017. godini.

[2]Na državnom nivou formirane su sljedeće institucije koje su nadležne za  poljoprivredu; Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa – Sektor za poljoprivredu, Ured za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja u poljoprivredi, ishrani i ruralnom razvoju BiH, Uprava za zaštitu zdravlja bilja BiH, Ured za veterinarstvo BiH, Agencija za sigurnost hrane BiH.

[3]IPARD /IPA – rural development IPARD/ Platnu strukturu ili platni sistem čine Platna Agencija i Upravljačko tijelo plus zajednička tijela decentraliziranog sistema implementacije (podijeljenog sistema implementacije u slučaju članica).

[4]Dodatnu preduslovi su Izrada programskih dokumenata prije svega Strategije ruralnog razvoja  BiH i IPARD plana BiH, zatim uspostava tzv. Upravljačkog tijela kao drugog segmenta IPARD strukture  zaduženog za programiranje, praćanje i evaluaciju provedbe IPARD programa u zemlji.

[5] “Službeni glasnik BiH” broj 50/08.

[6] Usvojen u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH 21.02.2018. godine.


Molimo vas da vaše komentare i sugestije dostavite elektronskim putem preko ove platforme.