Zaključci i preporuke

Tokom analize sektora došli smo do određenih zaključaka i preporuka za svaku obrađivanu oblast odnosno temu te iste predstavljamo u nastavku dokumenta.

1. Preporuke za reformu sektora javne uprave u BiH

S ciljem osiguranja uspjeha svih budućih reformskih procesa u BiH, neophodno je reformu javne uprave pozicionirati kao preduvjet za provedbu reformi.

Neophodno je izvršiti izmjene određenog broja zakona koji regulišu upravne postupke, kao i izvršiti prelazak na sveobuhvatan model tzv. e-uprave jer bi to i službenicima i građanima omogućilo značajne uštede vremena, ali i povećalo kvalitet usluga građanima.

Potrebno je stalno unapređenje menadžerskih vještina rukovodilaca, pomoćnika ministara i drugih rukovodećih državnih službenika, jer se kvalitetan menadžerski rad, osobito na nivou pomoćnika ministara gdje je i najbitniji, naročito ne ohrabruje, niti stimuliše.

Budući da dosadašnje iskustvo provođenja reforme javne uprave u BiH, govori u prilog tome da djelovanje Ureda koordinatora za reformu javne uprave pri kabinetu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH u organizacijskom smislu, predstavlja ograničavajući faktor, Uredu koordinatora za reformu javne uprave neophodno je dati veće ovlasti, i, shodno tome, na adekvatniji način ga pozicionirati u strukturi javne uprave u BiH. Preporuka je da se Ured koordinatora za reformu javne uprave pozicionira kao samostalna upravna organizacija na nivou Bosne i Hercegovine. Instituciju Ombudsmena za ljudska prava institucionalno ojačati na način da preporuke budu pravno obvezujuće a njihovo ne provođenje da bude praćeno prekršajnim (i/ili krivičnim) sankcijama.

Povećanje obima saradnje s TAIEX ekspertnim grupama predlaže se kao primjeren oblik prenošenja znanja i poboljšanja informacijskog kapaciteta, sa ciljem da službenici iz javne uprave na terenu steknu saznanja o međunarodnim iskustvima, a kako bi se olakšalo poboljšavanje i efikasnije iskorištavanje administrativnih kapaciteta. Svakako neophodno je kompletan sistem uprave usaglašavati sa evropskim upravnim prostorom.

2. Preporuke za unapređenje vladavine prava u BiH

U oblasti organizacije pravosuđa potrebno je ispitati mogućnost  ograničenja mandata rukovodilaca pravosudnih institucija; preispitati sistem glasanja prilikom odlučivanja o imenovanju; ispitati postoji li potreba uvođenja obaveze imenovanja sudije/tužioca na višu instancu nakon ispunjenja određenog broja uslova (broj ukinutih odluka, godišnja ocjena o radu i slično) – dakle, bez intervjua. Neophodno je analizirati postoji li potreba prerastanja entitetskih centara za edukaciju sudija i tužilaca u entitetske pravosudne akademije. Potrebno je izvršiti izmjene i dopune disciplinskog postupka s ciljem organizacionih i funkcionalnih izmjena u radu Stalne komisije za etiku VSTV-a BiH i sastavu disciplinskih komisija.

U oblasti efikasnijeg rješavanja sporova potrebno je dodatno afirmisati institut sudske nagodbe i medijacije, adekvatnije i brže popunjavati sistematizovana mjesta sudija/tužilaca u pravosudnim institucijama, imenovati veći broj dodatnih sudija na period duži od dvije godine, unaprijediti praksu upućivanje sudija u druge sudove te poboljšati saradnju akademske i pravosudne zajednice.

U okviru reforme pravosuđa, neophodno je izvršiti reformu koja bi uključivala mogućnost žalbe na odluke u upravnim sporovima, odnosno afirmisati spor pune jurisdikcije.

Neophodno je pristupiti formiranju posebnog, Apelacionog suda BiH, putem transformacije Apelacionog odjeljenja Suda BiH u zasebnu pravosudnu instituciju, što može predstavljati osnovu za uspostavljanje Vrhovnog suda BiH.

Neophodno je osigurati svjedocima ratnih zločina koji danas žive van BiH i regiona, da u fazi istrage, svjedoče putem video linka, kada god za to postoje pretpostavke. Sudovi, takođe, treba da zauzmu strožiji stav prema institutu sporazuma o priznanju krivnje u pitanjima ratnih zločina. U što skorijem periodu procesuirati i okončati sve predmete ratnih zločina u BiH.

S obzirom da je naše društvo opterećeno svakodnevnim slučajevima kršenja ljudskih prava u svim aspektima života, od širokog niza osnovnih političkih prava učešća, do specifičnih pitanja u oblasti ekonomskih i socijalnih prava, potrebno je osigurati dosljedno provođenje Zakona o zabrani diskriminacije, te posebnu pažnju pokloniti zaštiti prava povratnika u smislu zaštite od diskriminacije kod zapošljavanja i ostvarivanja socijalne zaštite i prava na obrazovanje na vlastitom jeziku.

Usvajanjem Strategije za prevenciju korupcije na državnom i entitetskim nivoima, kao i početkom provođenja iste, učinjen je značajan iskorak u smislu institucionalne borbe protiv korupcije, ali tu dinamiku potrebno je održati i unaprijediti poboljšanjem istražnog i dokaznog postupka, kao i uspostavom adekvatnog institucionalnog okvira za borbu protiv korupcije.

3. Preporuke za reformu ekonomskog sistema u BiH

Predlažemo uvođenje diferenciranih stopa poreza na dodanu vrijednost kao i razmatranje povećanja stope PDV-a na luksuzne proizvode.

Potrebno je pristupiti uvođenju diferencijacije poreza na imovinu. Može se razmišljati i o uvođenju progresivnih stopa oporezivanja za svaku dodatnu nekretninu svakog poreskog obveznika. Porez na nekretnine mora biti više zastupljen u strukturi poreza.

Pristupiti skraćivanju procedura pribavljanja građevinskih dozvola i priključaka. Navedena mjera ne mora nužno dovesti do značajnijeg porasta investicija u BiH, ali bi značajno popravila poziciju koju naša zemlja ima na indeksima lakoće poslovanja kao što je Doing Business index Svjetske banke.

Vlade bosanskohercegovačkih entiteta moraju utvrditi strateške prioritete na osnovu kojih će pružati podršku pojedinim proizvodnim sektorima privrede. Kroz podršku tehnološkim i industrijskim parkovima može se uticati na razvoj novih industrija, razvoj novih znanja i vještina i politiku osnivanja startup-a.

Neophodno je okrenuti se borbi protiv sive ekonomije. Situacija se značajno može popraviti kroz jednostavnije procedure registracije pravnih lica, stimulativnim smanjenjem stopa doprinosa u cilju uvođenja novih lica iz sive zone u legalni sistem, kao i smanjivanjem i ukidanjem parafiskalnih nameta.

Treba posegnuti za mjerom ukidanja određenih parafiskalnih nameta čime bi se rasteretila privreda. Registar parafiskalnih nameta na nivou BiH i u oba entiteta je kreiran i objavljen uz tehničku pomoć USAID-a i njihov značaj u javnosti je naglašen putem projekata koje su implementirale različite nevladine organizacije, ali nije učinjen gotovo nikakav pomak u njihovom ukidanju, ili smanjenju ni na jednom nivou vlasti.

4. Preporuke za reformu sektora obrazovnja u BiH

U Bosni i Hercegovini treba provesti reformu odgojno-obrazovnog procesa, kao i naučne djelatnosti u cjelini, počevši od predškolskog odgoja, osnovnog, srednjeg pa do visokog obrazovanja i cjeloživotnog učenja.

Neophodno je redefinirati nadležnosti u oblasti obrazovanja, najprije kada je u pitanju visoko obrazovanje, s obzirom na važnost koju visokoškolske ustanove imaju za razvoj jedne države. Nadležnost za ovaj nivo obrazovanja trebala bi biti povjerena državnom nivou vlasti ili, bar entitetskom.

 

Neophodno je izvršiti analizu Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH po pitanju usaglašenosti odredbi o postupku akreditacije sa zahtjevima Evropskih standarda i smjernica za osiguranje kvaliteta u Evropskom prostoru visokog obrazovanja i harmonizirati proces akreditacije u cijeloj BiH. Prije svega je neophodno usaglasiti zakone o visokom obrazovanju entiteta RS, kantona/županija i Brčko distrikta BiH s odredbama Okvirnog zakona o visokom obrazovanju.

Neophodna su veća ulaganja u oblasti naučnog istraživanja i razvoja. Za rješavanje ovog problema bilo bi poželjno da se na državnom nivou osnuje fondacija koja bi stimulirala naučnoistraživački rad. Ova fondacija bila bi organizovana na nivou javno-privatnog partnerstva.

Preporučljivo bi bilo provoditi jedinstvenu državnu maturu, čime bi se osigurala i vertikalna i horizontalna prohodnost učenika na fakultete te stvorili jasni uslovi upisa učenika na fakultete i kvalitativno mjerila postignuća u osnovnim i srednjim školama. Takođe je neophodno izraditi pravilnike za kontinuirano profesionalno usavršavanje nastavnika, uz obavezu određenog broja sati edukacije u toku jedne školske godine.

Potrebno je kontinuirano ulagati u međunarodna istraživanja jer Bosna i Hercegovina još uvijek nema razvijenu strategiju o pristupanju međunarodnim istraživanjima, te se skoro svako istraživanje koje se implementira u obrazovanju, radi potaknuto inicijativom i sredstvima donatora. Kontinuirano učešće BiH u istraživanjima, pomoglo bi u stvaranju komparativne slike o poziciji Bosne i Hercegovine u sferi obrazovanja u odnosu na druge zemlje u regionu i svijetu, kao i stvaranju mjerljivih pokazatelja o daljnjim pravcima reforme.

Potrebno je ukinuti segregaciju u obrazovanju poznatu pod nazivom „dvije škole pod jednim krovom“.

Potrebno je povezati obrazovni sistem sa tržištem rada i potrebama poslodavaca u Bosni i Hercegovini. Neophodno je da tehničke i stručne škole više sarađuju sa lokalnim zajednicama i privrednim subjektima kako bi se prepoznale potrebe društva za različitim obrazovnim profilima. Pored toga, potrebno je pratiti nove trendove na tržištu rada te ponuditi školske i studijske programe za nove, do sada nezastupljene profesije i zanimanja koja su tražena.

Srednje obrazovanje u Bosni i Hercegovini potrebno je uvesti kao obavezno, te osigurati finansijsku podršku učenicima slabijeg imovinskog stanja pri pohađanju srednje škole. Na taj način, više ljudi bi steklo znanja i vještine potrebne za široki spektar djelatnosti unutar privrede, od čega bi i sami imali koristi, a dugoročno bi to predstavljalo ulaganje u razvoj društva i države.

Neophodno je izvršiti  ujednačavanje standarda i regulative za osnivanje i djelovanje javnih i privatnih visokoškolskih ustanova, osigurati transparentnost i kooperativnost u funkcionisanju visokoškolskih ustanova u BiH, te unaprijediti mehanizme i standarde osiguranja kvaliteta na svim visokoškolskim ustanovama, kao i njihovu dosljednu primjenu.

Reformu visokog obrazovanja treba koncipirati sektorski, odnosno po grupacijama, ali, istovremeno, osigurati i horizontalnu prohodnost studenata, kao i razvoj multidisciplinarnih studija na bh. univerzitetima, te ojačati regionalnu saradnju. Takođe je neophodno regulirati nastavnoistraživački rad u skladu sa Bolonjskom deklaracijom, prema kojoj rad nastavnog osoblja uključuje jednaku proporciju nastavnog i naučnoistraživačkog rada.

Potrebno je, prije svega, dosljedno provesti bolonjske principe na svim visokoškolskim ustanovama, odnosno staviti studenta u prvi plan i raditi na mobilnosti studenata i akademskog osoblja. Zatim je neophodno izvršiti izmjenu studijskih programa, odnosno napraviti takve studijske programe koji će biti zasnovani na ishodima učenja.

 

Neophodno je finansijski snažnije podržati naučno-straživački rad i razviti saradnju između visokoškolskih ustanova i proizvodnog sektora. Kontinuirano usavršavanje akademskog osoblja na institucionalnom nivou takođe je imperativ te je u tu svrhu neophodno uspostaviti adekvatne programe usavršavanja (npr. TRAIN).

Neophodno je istaknuti važnost razvoja jedinstvene bosanskohercegovačke strategije za reformu visokog obrazovanja, budući da je cjelokupnu reformu visokog obrazovanja potrebno organizirati i provesti tako da bude usko vezana s privrednim i društvenim razvojem BiH.

Potrebno je unaprijediti standarde zanimanja i standarde kvalifikacija i raditi na daljnjoj izradi kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini.

5. Preporuke za reformu sektora zdravstva u BiH

Neophodna je finansijska konsolidacija zdravstvenog sektora u BiH. Nagomilana dugovanja zdravstvenih fondova i zdravstvenih ustanova zahtijevaju plan reorganizacije i ušteda u sektoru zdravstva. Vlade moraju razmotriti finansiranje zdravstvenog sektora u cjelini, odnosno reorganizaciju, ili čak ukidanje fondova zdravstvenog osiguranja.

Neophodan je pojačan nadzor zdravstvenih institucija od strane nadležnih ministarstava, te pojačan parlamentarni nadzor kantonalnih i federalnih komisija, kako bi se ostvarila zakonska prava pacijenata na osnovu zakona o pravima pacijenata koji su doneseni na nivou entiteta. Prijave, kao i inspekcijski nadzor koji je po ovom zakonu dužno da vrši Federalno ministarstvo zdravstva, odnosno kantonalna ministarstva zdravstva i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske za sada nemaju za posljedicu kažnjavanje zdravstvenih institucija i odgovornih lica u zdravstvenim institucijama za kršenje odredbi ovog zakona.

Fondove solidarnosti u oba entiteta u cilju liječenja teško oboljelih u inostranstvu, neophodno je finansijski osnažiti putem uvođenja posebnih akciza na duhan i alkohol.

Ljekarske i stomatološke komore moraju učiniti dodatne napore na profesionalnoj samoregulaciji ljekarske i stomatološke profesije, što bi doprinijelo povećanjem standarda u radu, te osiguralo bolju mobilnost zdravstvenog kadra. Treba razmotriti mogućnost donošenja zakona o profesionalnoj samoregulaciji čime bi se unaprijedio način pružanja usluga. Neophodno je i da dođe do uspostavljanja ljekarskih komora u onim oblastima u kojima nisu uspostavljene.

Neophodno je i unapređenje efikasnosti referalnog sistema od primarne zdravstvene zaštite ka višim nivoima. Trenutno, postoji praksa u kojoj se u institucijama primarne zdravstvene zaštite nagomilava specijalistički kadar koji nije iskoristiv.

Potrebno je utvrditi starosnu strukturu zdravstvenih radnika, u prvom redu ljekara, uzimajući u obzir dužine trajanja specijalizacija i osposobljavanja stručnog ljekarskog kadra, kako bi se napravila strategija prijema mladih ljekara na specijalizacije i edukacije koje ne bi predstavljale opterećenje za zdravstveni sistem.

Neophodno je utvrditi prioritetne specijalnosti koje je potrebno popunjavati kako ne bi došlo do gašenja kompletnih službi koje su neophodne zdravstvenom sistemu, kakav je slučaj kardiohirurgijom u RS, ili dječijom neurohirurgijom u FBiH.

Neophodno je omogućiti i podsticati mobilnost ljekara kao nosioca medicinske djelatnosti na području cijele BiH, a u skladu sa potrebama stanovništva.

Javno-privatno partnerstvo treba iskoristiti za unapređenje ukupnog sistema zdravstvene zaštite u BiH. Smatramo da je potrebno odgovoriti na zahtjev zdravstvenih profesionalaca u našoj zemlji koji traže izjednačavanje ova dva sektora.

Kada je u pitanju farmaceutski sektor neophodno je uspostavljanje  jedinstvene esencijalne liste lijekova u oba entiteta, zato što to predstavlja najveći uzrok neujednačenosti ostvarivanja zdravstvene zaštite građana.

Agencija za lijekove i medicinska sredstava BiH u predstojećem periodu mora osigurati zaštitu tržišta od nekvalitetnih lijekova koji se uvoze iz nekih azijskih zemalja, te provoditi savjesnu analizu lijekova iz domaćih farmaceutskih kapaciteta raditi na unaprjeđenju sistema kvalitete lijekova.

6. Preporuke za reformu sektora poljoprivrede u BiH

U oblasti poljoprivrednog sektora neophodno je definisati jedinstvenu poljoprivrednu politiku u Bosni i Hercegovini, ili barem uspostaviti jedinstveni agroekonomski okvir za poljoprivrednu politiku u Bosni i Hercegovini propisan Zakonom o poljoprivredi i ruralnom razvoju Bosne i Hercegovine. Politiku je potrebno kreirati prema potrebama razvoja sektora, ali pratiti i rješenja u EU, odnosno postepeno se harmonizirati sa EU politikama.

U institucionalnom smislu neophodno je riješiti pitanje uspostave jedinstvenog Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja na državnom nivou. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja BiH trebalo bi, zajedno sa entitetskim ministarstvima, razvijati poljoprivredne politike, kreirati i aktivno učestvovati u razvoju vanjsko trgovinske politike, uspostavljati neohodne institucije i rješenja neohodna za ispunjavanje uslova pri integraciji u EU,  kao i raditi na ispunjavanju preduslova drugih integracija prije svih WTO.

Razvoj Platnog sistema u poljoprivredi u BiH mora pratiti EU kriterije. U tom smislu   neophodno je, najprije, uspostaviti IPARD platnu agenciju BiH, čime bi se omogućilo korištenje IPARD pretpristupnih sredstava EU.

Budžet za podršku poljoprivredi i ruralnom razvoju bi trebalo znatno uvećati, pri čemu treba pratiti trendove susjednih zemalja i EU. Mjere budžetske podrške treba reformisati tako da se omogući jačanje konkurentnosti domaće proizvodnje, poveća nivo sigurnosti prehrambenih proizvoda i potpomogne integraciji bosanskohercegovačke poljoprivrede u Zajedničku poljoprivrednu politiku EU i WTO.

Potrebno je ojačati kapacitete za odgovore na izazove klimatskih promjena.

7. Preporuke za reformu sektora energije u BiH

U oblasti energetskog sektora, potrebno je uvođenje novih standarda za energetski efikasne proizvode, što bi trebalo dovesti do ekspanzije tržišta za inovativne proizvode i tehnologije.

Najveći potencijal za uštedu energije nalazi se u sektoru građevinarstva i transporta. Kako bi se taj potencijal efikasno ikoristio, neophodno je više promovirati energetska efikasnost, čime bi ova  industrija postala što konkurentnija, a pažnju, takođe, treba  obratiti i na ekodizajn.

Treba težiti uspostavi jedinstvenog evropskog tržišta koje podrazumijeva slobodno kretanje ljudi, roba, usluga, novca i energije. Tržište električnom energijom u Bosni i Hercegovini je još uvijek razdvojeno od tržišta plinom, a nacionalne granice su još uvijek značajna prepreka za uvođenje ove evropske slobode. Monopol nekih kompanija, kontrola cijena (uz pružanje državne podrške), te često uvođenje nekonkurentnih cijena, samo su neke od dodatnih barijera koje sprečavaju slobodno kretanje energije.

Berza električne energije prevladavajući je EU model organiziranog tržišta električne energije, a prednosti uspostavljanja iste prepoznale su sve zemlje u okruženju BiH, pa je stoga za BiH od iznimne važnosti uspostavljanje Berze električne energije u BiH. Neophodno je, također, izvršiti integriranje obnovljivih izvora energije (OIE) u elektro-energetski sistem (EES), a u prvom redu energije dobivene iz vjetroelektrana.

Sigurnost snabdijevanja energijom dobiva sasvim novu dimenziju. Dok se proteklih godina u kontekstu sigurnosti uvijek promatrala sigurnost snabdijevanja, smanjenje ovisnosti od uvoza te stavljanje cijena energenata pod kontrolu, novom Strategijom u fokus se postavljaju prava građana na izbor dobavljača, sigurno snabdijevanje i konkurentno tržište sa konkurentnim cijenama.

Investicije u energetski sektor moraju biti praćene provedbom standarda zaštite životne sredine. Termoelektrane na ugalj, za čiju izgradnju postoji veliki interes investitora, moraju posjedovati tehnologije odsumporavanja.

Energetska efikasnost od ključne je važnosti za tranziciju u konkurentniji, sigurniji i održiviji energetski sistem koji se temelji na unutarnjem energetskom tržištu. Iako su naše društvo i ekonomija ovisni o energiji, budući rast mora se temeljiti na manjoj potrošnji energije i nižim troškovima.

Na relevantnim institucijama BiH, FBiH i RS je obaveza da se aktivnosti usklađivanja sa Energetskom zajednicom ubrzaju i sinhroniziraju u općem interesu građana u Bosni i Hercegovini.


Molimo vas da vaše komentare i sugestije dostavite elektronskim putem preko ove platforme.