Strpljenje i istrajnost Bosne i Hercegovine u NATO integracijama izazovi i prednosti-perspektive

Izdavač:

Udruženje Pravni institut u BiH

Preuzmi PDF

Istraživački/autorski tim:

dr. Sead Turčalo, dr. Muhamed Mujakić, dr. Dijana Gupta i Biljana Radanović, dipl.oec.

Recenzenti: akademik Mirko Pejanović i doc.dr. Alija Kožjak

Urednik: mr. Nedim Hogić

Kourednica i korektura: mr. Adisa Busuladžić

Asistent/saradnik: Jasmin Spahić

Obrada teksta: Ivica Jukić

Policy Brief nastao je u okviru Projekta: “Project for Enhancement of Euro-Atlantic Reforms (PEER)”/”Projekt za jačanje euroatlantskih reformi (PEER)” podržan od strane Ambasade Sjedinjenih Američkih država u BiH.

Stavovi u Policy Briefu ne odražavaju nužno stavove Ambasade SAD u BiH već stavove autora.

Izvod iz recenzija

Izvod iz recenzije akademika Mirka Pejanovića

Autorski tim je u izvođenju analize toka integracije Bosne i Hercegovine u NATO savez pošao od stajališta da je Bosna i Hercegovina svoj odnos prema integraciji u NATO savez zasnovala na opredjeljenju da je pitanje članstva Bosne i Hercegovine strateški prioritet vanjske politike Bosne i Hercegovine i da je ta politika utemeljena u Zakonu o odbrani BiH.

Dalja saradnja Bosne i Hercegovine sa NATO savezom odvija se u okviru dvije dimenzije. Jedna je tehnička i odvija se uspješno. Druga je politička ali je opterećena polarizacijom unutar međustranačkih odnosa između većine parlamentarnih stranaka u Parlamentu BiH, na jednoj strani, i političkog odbijanja integracije BiH u NATO od političkih elita iz Republike Srpske. Imajući ovaj momenat u vidu, autori studije su koncipirali svoje preporuke kako bi se učinili novi koraci u odvijanju procesa integracije Bosne i Hercegovine u NATO savez.

Posmatranje u cjelini preporuke tima autora daju osnovu za novu dinamiku državnih organa, političkih stranaka i aktera civilnog društva u strateški važnom procesu integracije Bosne i Hercegovine u NATO savez.

Akademik Mirko Pejanović, redovni član ANUBiH

Izvod iz recenzije doc. dr. Alija Kožljak

Policy Brief (Strpljenje i istrajnost Bosne i Hercegovine NATO integracijama – izazovi i prednosti/perspektive) predstavlja jedan od bitnih oblika djelovanja u kontekstu sagledavanja, ali i podrške procesu Euroatlantskih integracija. Objektivno istraživanje problema, te naučno utemeljeno iznošenje činjenica do kojih su došli autori teksta, potvrđuje apsolutnu opravdanost neophodnosti aktivnog sudjelovanja šireg spektra sudionika u procesu NATO integracija. Adekvatno strukturiranje teksta i konciznost u izražavanju, omogućuje da argumenti koji su navedeni budu razumljivi za širi auditorij, a sugestije realistične i ubjedljive za donosioce odluka. Predmetna analiza jasno sugeriše da proces Euroatlanstkih integracija nema prihvatljiviju alternativu. Sve druge opcije bi nedvojbeno zadržavale Bosnu i Hercegovinu u stagnaciji, nesigurnosti i neizvjesnosti….

Doc. Dr. Alija Kožljak, Šef odjela za međunarodne odnose i evropske studije IBU

1.Izvršni sažetak

Članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u predstavlja jedno od spornih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini. Mada je određeno kao strateški prioritet vanjske politike Bosne i Hercegovine te Zakonom o odbrani postavljeno kao obaveza svih institucija izvršne i zakonodavne vlasti, ovo pitanje sporno je i danas. Od uspostave formalne saradnje sa NATO savezom 2006. godine, pristupanjem programu Partnerstvo za mir (PfP), pa sve do 2010. godine i uslovnog poziva u Akcijski plan za članstvo (MAP), Bosna i Hercegovina je aktivno radila na izgradnji interoperabilnosti i približavanju standardima Saveza, naročito u vojno-odbrambenoj domeni. Ali, kada je 2010. godine obaveza upisa perspektivne vojne imovine na državu postala uvjet za aktivaciju MAP-a, (tzv. Talinski uvjet za aktivaciju MAP-a), ta obaveza naizgled tehničke prirode, postaje političko pitanje te blokira daljnje integrativne korake Bosne i Hercegovine ka članstvu u NATO-u. Pored toga „zamrzavanje“ državnog budžeta na nivou iz 2009. godine direktno usporava mogućnosti i vojno-odbrambenog sektora da u potpunosti provodi trenutne ili pak, definira naprednije partnerske ciljeve u programima saradnje sa Savezom.

Odlukom Predsjedništva da usvoji Program reformi, kao kompromisnu verziju Godišnjeg akcijskog plana, te nedavna odluka Vijeća ministara da usvoji samoprocjenu realizacije aktivnosti iz tog dokumenta, ipak je otvorila novi korak u integracijskom procesu.

Uočivši nedostatak konstruktivne javne debate i nepostojanje komunikacijske strategije za informiranje javnosti o pitanju integracije Bosne i Hercegovine u NATO savez, autori ovog Policy Briefa analizirali su dosadašnji tok procesa integracija i formulirali preporuke za domaće vlasti i međunarodne aktere sa ciljem da ovo pitanje vrate u fokus javne debate, te potaknu implementaciju reformskih koraka definiranih kroz Program reformi.

2. Pozadina problema

Sjevernoatlantski savez (NATO) je prisutan u Bosni i Hercegovini od 20. decembra 1995. godine kroz Implementacijske snage (IFOR), a kasnije i Stabilizacijske snage (SFOR). NATO je imao ključnu ulogu u implementaciji mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini sa aspekta stabilizacije mira i reforme odbrane transformacijom dotadašnjih triju vojno-odbrambenih struktura u jedinstvene Oružane snage i Ministarstvo odbrane BiH. Iako je na temeljima Sporazuma ‘Berlin Plus’ iz decembra 2002. godine NATO prepustio operaciju stabilizacije mira Evropskoj uniji, on je kroz instituciju NATO Štaba u Sarajevu i danas prisutan u Bosni i Hercegovini, sa primarnim zadatkom pružanja podrške snagama EUFOR-a i pomoći u integracijskom procesu BiH u NATO.

Predsjedništvo BiH je 17. marta 2004. godine donijelo zaključak kojim potvrđuje da BiH i sve njene institucije moraju ispuniti potrebne uvjete za prijem BiH u NATO-ov program Partnerstvo za mir (PfP). Formalnu saradnju sa NATO-om, Bosna i Hercegovina je započela pristupanjem programu Partnerstvo za mir na NATO Samitu u Rigi 2006. godine.

Neposredno nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, angažman NATO Saveza u BiH, bio je obilježen prvenstveno učešćem u reformi odbrambenog sektora. Pristupanje Partnerstvu za mir predstavljalo je naredni korak u saradnji koji je dao mogućnost da BiH uspostavi svoju diplomatsku misiju u sjedištu NATO-a, i da unaprijedi postojeće mehanizme saradnje. Od 2006. do 2010. godine Bosna i Hercegovina saradnju sa Savezom razvija kroz: a) Proces planiranja i revizije (PARP), koji ima za cilj povećati interoperabilnost Oružanih snaga (OS) BiH sa Savezom, te omogući NATO-u da zajedno sa BiH razvije prijedlog tzv. Partnerskih ciljeva; b) Individualni partnerski program (IPP), koji težište stavlja na prilagodbu bosanskohercegovačkog sistema odbrane standardima Saveza, a aktivnosti u ovom programu se određuju u skladu sa prioritetima razvoja i budžetskim sredstvima koja stoje na raspolaganju za OS BiH ; c) Intenzivni dijalog (ID); d) IPAP, kao sveobuhvatni mehanizam saradnje BiH sa NATO, u kojem je BiH sudjelovala i narednih deset godina, nakon uslovnog poziva države u Akcioni plan za članstvo.

Nakon što je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine 2009. godine konsenzusom donijelo odluku da aplicira za Akcijski plan za članstvo (MAP), Bosna i Hercegovina je na NATO Samitu u Talinu 2010. godine, i zvanično pozvana da pristupi Akcionom planu za članstvo (Membership Action Plan). Pristupanjem MAP-u zemlja-potencijalna članica iskazuje svoje opredjeljenje da jednog dana postane punopravna članica NATO Saveza, a za uzvrat dobija pomoć i podršku Saveza prilagođenu njenim individualnim potrebama, s tim da učešće u MAP-u ne prejudicira nikakvu konačnu odluku o prijemu u članstvo.

Ovdje je potrebno napomenuti da za razliku od PARP-a i IPP-a koji se isključivo odnose na sektor odbrane, IPAP, ID i MAP uključuju i sve važne aspekte političkih, sigurnosnih, pravnih i ekonomskih reformi.

Poslije izuzetno aktivnog perioda u procesu reformi i ispunjavanja obaveza na atlantskom putu (2006-2010), Bosna i Hercegovina ulazi u period stagnacije. Glavni kamen spoticanja među političkim subjektima bio je uslov o prijenosu vlasnišva 63 perspektivne vojne lokacije sa entiteta na državu Bosnu i Hercegovinu, od kojih se 23 nalaze na teritoriji entiteta RS.

BiH u februaru 2011. godine dostavlja drugi IPAP za Bosnu i Hercegovinu, što je omogućilo prvenstveno predstavnicima OS BiH, da nastave učešće u vojnim vježbama i edukacijama koje je organizovao NATO. Nakon posjete tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Anders Fogh Rasmussena (mart 2013. godine), te održanog proširenog sastanka Sjevernoatlantskog vijeća i BiH (mart 2014. godine), Vijeće ministara BiH usvaja svoj treći IPAP program za period 2014.-2016. godine.

U julu 2016. godine, u Završnoj deklaraciji sa Samita NATO u Varšavi, u dijelu koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, upućen je poziv za inteziviranje aktivnosti na ispunjenju Talinskog uslova (uknjižba vojne imovine) kao i na usvajanju Pregleda odbrane. Iskazana je zahvalnost Bosni i Hercegovini za doprinos NATO vođenim operacijama kao i opredijeljenost za regionalni dijalog, saradnju i sigurnost. U novembru 2016. godine Predsjedništvo BiH je na 31. redovnoj sjednici, održanoj 24. novembra usvojilo dokument „Pregled odbrane“, te „Plan razvoja i modernizacije OS BiH 2017-2027.“, koji je sastavni dio „Pregleda odbrane“ i vezan je za buduća finansijska ulaganja u odbrambeni sektor. Cilj Pregleda odbrane je definiranje osnova vizije i dugoročnog razvoja Oružanih snaga BiH te planiranje daljnjih aktivnosti u sektoru odbrane usmjerene na izgradnju modernih, kvalitetno opremljenih i obučenih oružanih snaga koje će biti u stanju da odgovore različitim zahtjevima i potrebama. U februaru 2017. godine Predsjedništvo BiH je usvojilo i Plan implementacije Pregleda odbrane kao i Akcioni plan implementacije plana razvoja i modernizacije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u periodu 2017.-2027. godina.

U martu 2018. godine, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvaja program pod nazivom „Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018 – 2023“, gdje se naglašava, da pored Evropske Unije, članstvo u NATO savezu ostaje kao jedan od primarnih ciljeva vanjske politike Bosne i Hercegovine.

Početkom decembra 2018. godine ministri spoljnih poslova zemalja članica NATO-a na sastanku u Briselu, donijeli su odluku da se Bosni i Hercegovini odobri podnošenje prvog ANP-a (Annual National Programme). Godišnji nacionalni program, odnosno ANP, koji se dostavlja NATO-u, je ključni segment Akcionog plana za članstvo (MAP), u kojem sudjeluju jedino one partnerske države, koje su iskazale aspirantske namjere za članstvo u Alijansi. Riječ je o sveobuhvatnom dokumentu koji se odnosi na postignuća i planirane reforme u više oblasti (političkih, ekonomskih, sigurnosnih, pravnih i odbrambenih).

Pored toga, članstvo u NATO-u je definirano kao prioritetno pitanje u dva vanjskopolitička dokumenta Bosne i Hercegovine – Opći pravci i prioriteti za provođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine iz 2003. godine i Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018 – 2023).

Ustav BiH, takođe, ne ograničava pristupanje BiH NATO-u, niti sprječava slanje pripadnika Oružanih snaga BiH u odgovarajuće vojne operacije. Članom V.3. Ustava BiH, Predsjedništvo BiH je, između ostaloga, nadležno za vođenje vanjske politike BiH, što podrazumijeva i traženje članstva u međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima BiH nije član. Strategija vanjske politike usvojena 2018. godine pak navodi da „provođenje aktivnosti u odnosu na NATO” ostaje prioritet, a punopravno članstvo kao konačni cilj se uokviruje u formulaciju da će institucije te aktivnosti realizirati u skladu sa Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine. Budući da Zakon o odbrani u članu 84. obavezuje izvršnu i zakonodavnu vlast na nivou države da provede sve aktivnosti za punopravno članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u, članstvo u NATO-u se tretira kao strateški cilj.

U praksi je, međutim angažman izvršne i zakonodavne vlasti u implementaciji aktivnosti za članstvo u NATO-u uslovljen unutrašnjom polarizacijom spram ovog vanjskopolitičkog cilja Bosne i Hercegovine. Rast političke polarizacije i intenziviranje anti-NATO retorike sa sobom su nosili i konstantno opadanje podrške javnosti u entitetu Republika Srpska mogućem članstvu BiH u NATO-u. Tako je u vrijeme pripreme Komunikacijske strategije Bosne i Hercegovine u NATO integracijskom procesu 2008. godine 66% ispitanika u entitetu Republika Srpska bilo protiv članstva u NATO-u, dok je taj procenat 2018. godine iznosio 82%.

Zbog svega toga, “Program reformi BiH”, usaglašen je tek na sjednici Predsjedništva BiH, održanoj 19. novembra 2019. godine, nakon dugotrajnih pregovora i rada na tekstu, i predstavlja sažetu verziju ANP-a koja je dostavljena NATO savezu i kao takva prihvaćena. Potvrdom NATO-a da je zaprimljen Program reformi BiH konačno je aktiviran Akcioni plan za članstvo (MAP).

Istovremeno je primjetan nedostatak strateškog pristupa u kreiranju informiranog javnog mnijenja o NATO integracijama, što ostavlja prostor da se debate o ovom ključnom vanjskopolitičkom pitanju vode na nivou emotivnih stavova zasnovanih na recentnom historijskom angažmanu NATO-a u regiji.

Pored upitne volje domaćih političkih aktera, napredak BiH ka članstvu u NATO u formalnom smislu, ovisi o pravnim mogućnostima pristupanja, specifičnim reformskim uslovima sadržanim u godišnjim planovima koje zemlje koje sarađuju sa NATO dostavljaju Savezu, te standardu funkcionisanja Oružanih snaga BiH. Pristupanje NATO-u donosi značajnu korist ne samo za Oružane snage BiH već za rejting, međunarodni položaj i ekonomski napredak države BiH.

3. Dosadašnja saradnja BiH i NATO

Od uspostave formalnih odnosa 2006. godine Bosna i Hercegovina i NATO su fokus saradnje stavili na nekoliko ključnih oblasti. U prvom redu to su izgradnja sposobnosti i interoperabilnosti kako bi Oružane snage Bosne i Hercegovine dosegle kompatibilnost sa NATO standardima. S tim ciljem, BiH kao zemlja-partner sudjeluje u Procesu planiranja i preispitivanja (PARP), koji u prvom redu služi kao ključni mehanizam mjerenja napretka u reformi vojno-odbrambenog sektora, te usmjeravanje reformskih koraka u tom području. Pored toga PARP predstavlja osnov za utvrđivanje snaga i sposobnosti koje bi NATO-u mogle biti dostupne za internacionalnu obuku, vježbe i mirovne operacije i operacije upravljanja krizama. Bosna i Hercegovina je također aktivni sudionik programa prilagođenog izgradnji integriteta (BI) koji se fokusira na dobro upravljanje i transparentno i efikasno korištenje odbrambenih resursa. Nacionalni centar za obuku operacija potpore miru (PSOTC) koji je akreditiran za NATO nudi stručnu obuku o izgradnji integriteta i drugim temama NATO-u i zemljama partnerima. Bosna i Hercegovina je u proteklom periodu učestvovala u ISAF misiji, zatim u NATO trening misiji u Afganistanu, te učestvuje u post – ISAF operaciji pod nazivom Misija odlučne potpore.

Uprkos percepciji da se saradnja Bosne i Hercegovine i Sjevernoatlantskog saveza odvija isključivo u odbrambenom sektoru, praksa pokazuje da su u proces integracija uključene i institucije koje prevazilaze vojno-odbrambene strukture. Po prirodi svog djelovanja i uloge u implementaciji vanjskopolitičke strategije Bosne i Hercegovine, Ministarstvo vanjskih poslova BiH je vodeća institucija za NATO integracijski proces. Osim toga, novo razumijevanje prirode sigurnosti obuhvata domene koje zahtjevaju uključenost širokog spektra institucija u oblasti ekonomije, transporta, pravde, cyber sigurnosti i sl.

U okviru šire saradnje sa NATO-om Bosna i Hercegovina je razvila svoje državne sposobnosti za upravljanje vanrednim situacijama i katastrofama, uključujući razvoj pravnog okvira za suočavanje s civilnim vanrednim situacijama i rad na uspostavljanju informacijskog sistema o civilnoj krizi za koordinaciju aktivnosti u slučaju nužde. Taj vid saradnje pokazao se posebno korisnim tokom maja 2014.g. za vrijeme katastrofalnih poplava u Bosni i Hercegovini u borbi sa kojima je država zatražila pomoć NATO-ovog Euroatlantskog centra za koordinaciju odgovora na katastrofe (EADRCC). NATO je koordinirao hitnu pomoć savezničkih i partnerskih zemalja, slanjem helikoptera, čamaca, pitke vode, hrane, skloništa i sredstava. Pored toga Bosna i Hercegovina je 2017. godine uspješno obavila ulogu domaćina godišnje Vježbe pripravnosti i odgovora na katastrofe EADRCC koja je okupila saveznike, partnere i međunarodne organizacije.

U području naučno-tehničke saradnje Bosna i Hercegovina takođe učestvuje u programu Znanost za mir i sigurnost (SPS) od 2007. Vodeća područja saradnje uključuju naprednu tehnologiju, odgovor na katastrofe, otkrivanje eksploziva i cyber obranu.

Dosadašnju saradnju sa Savezom moguće je promatrati iz tehničke i političke perspektive. Tehnička saradnja se odvija kontinuirano na zadovoljavajućem nivou, dok politički aspekti slijede stepen polarizacije unutar-političkih odnosa u Bosni i Hercegovini. O tome svjedoči i mukotrpan proces izrade i donošenja prvog Godišnjeg akcionog plana, koji je kompromisno nazvan Program reformi. Program reformi, iako nešto reduciraniji u poređenju sa njima, suštinski je sličan akcionim planovima koje su ranije slale druge zemlje aspirantice za članstvo u Savezu.

Treba istaći da je do danas u BiH izvedeno ukupno 14 vojnih vježbi (manjeg ili većeg intenziteta), čiji su nosioci primarno bili NATO vojne snage i Oružane snage Bosne i Hercegovine, a neke od njih su i: vježba koje se odvijala se u novembru 2020. godine na vojnom poligonu Manjača, pod nazivom „Bilateralna vježba“ u kojoj je učestvovalo više od 300 vojnika OS BiH i Vojske SAD-a, a koja je dobila pozitivnu ocjenu od strane Vrhovne komande Savezničkih snaga u Europi (SHAPE) i vježba održana u maju 2021. godine po nazivom „Brzi odgovor 21“ koja se jednim dijelom također održavala na Manjači, nakon koje je Ambasador SAD u BiH Nj.E Eric Nelson izjavio “da su vrata NATO saveza za BiH otvorena”.

4. Pitanje registracije perspektivne vojne imovine

Kada je 2010. godine Bosna i Hercegovina pozvana da sudjeluje u MAP-u, ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO-a apelirali su istovremeno na vlasti u Bosni i Hercegovini da riješe ključno pitanje u vezi s registracijom perspektivne vojne imovine.

Proces registracije perspektivne vojne imovine je od tehničkog pitanja u posljednjih deset godina prerastao u mikrogeopolitičko pitanje, budući da se ova aktivnost počela koristiti kao instrument predstavljanja Bosne i Hercegovine kao države bez imovine. U ovom procesu registracija vojne imovine na državu Bosnu i Hercegovinu implementirana je gotovo isključivo na teritoriji entiteta Federacija Bosne i Hercegovine; od ukupno uknjiženih 33 lokacije, samo je jedna lokacija u entitetu Republika Srpska (kasarna Veliki Žep u Han Pijesku). U augustu 2017. godine, po presudi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na apelaciju po pitanju uknjižbe perspektivne vojne imovine, nalaže se entitetu RS da izvrši proces uknjižbe vojne kasarne u općini Han Pijesak na državu Bosnu i Hercegovinu. Navedena presuda je doprinijela općoj percepciji napretka u dotičnoj oblasti, sto je imalo značaja i za poziv BiH da u 2018. godini dostavi svoj prvi ANP. Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine je prikupilo imovinsko-pravnu dokumentaciju i za preostale lokacije u tom entitetu. Treba napomenuti da je aktiviranjem MAP-a aktivirana i implementacija Pregleda odbrane BiH, kojim se definise da će OS BiH koristiti umjesto 63, 57 perspektivnih lokacija, što direktno implicira i broj preostalih lokacija za knjiženje.

Sam Program reformi koji je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvojilo 19. novembra 2019. godine je dokument koji je umnogome kompatibilan sa zahtjevima koji se pred državu postavljaju i u procesu integracija u Evropsku uniju. Od ukupno 343 aktivnosti unutar Programa reformi, za njih 169 predviđeni rok za implementaciju je 2019-2020. godina, dok se kod ostatka radi o kontinuiranim, odnosno višegodišnjim aktivnostima.

Za neke od njih su neadekvatno određeni vremenski okviri, a u niz aktivnosti je teško napraviti adekvatnu procjenu nivoa implementacije. Izuzev u području zaštite životne sredine i aktivnosti ekonomskog razvoja, u svim drugim poljima su prema samoprocjeni uključenih institucija poduzete određene aktivnosti.

Specifičnosti bosanskohercegovačkog pristupa NATO-u čine nesvrsishodnim bilo kakva poređenja sa drugim zemljama koje su se ranije nalazile u ovom procesu. Ako, dokument koji je kao svoj prvi godišnji program, Bosna i Hercegovina uputila u sjedište NATO-a u Briselu uporedimo primjera radi, sa makedonskim prvim godišnjim MAP-om, nećemo moći izvući neke posebne zaključke.

Samoprocjena realizacije aktivnosti iz Programa reformi Bosne i Hercegovine 2019-2020. godine usvojena je na sjednici Vijeća ministara 24. februara 2021. godine sa amandmanima u kojima je imenovana i Komisija za saradnju sa NATO, umjesto ranije Komisije za NATO integracijski proces, a Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo odbrane su zaduženi da počnu izradu Programa reformi Bosne i Hercegovine 2020-2021.

Izmjena naziva Komisije, iako plod kompromisa zarad podrške usvajanju Programa reformi, može imati snažniji učinak od simboličnog, budući da isključuje proaktivni aspekt koji u sebi sadrže integracijski proces. S druge strane, same promjene naziva i amandmani na sadržaj teksta Programa reformi koji naglašavaju saradnju, a eliminiraju termin integracije, ne proizvode nikakvu suštinsku promjenu, sve dok Zakon o odbrani obavezuje sve institucije da poduzimaju aktivnosti za punopravno članstvo u NATO. Ovo nas navodi i na zaključak da će NATO-ova evaluacija samoprocjene koju su izvršile institucije BiH biti ključni element koji će diktirati dalji napredak u NATO integracije, barem u kratkoročnom periodu.

5. Ekonomske prednosti koje donosi članstvo u NATO savezu

Svaka država koja želi da postane članica NATO-a, prolazi i kroz niz ekonomskih reformi u okviru procesa transformacije društva. Tako se stvara povoljnija klima i pretpostavke kako za unutrašnje tako i za vanjske investicije, a članstvo u NATO otvara i nove razvojne mogućnosti. Provedba reformskih procesa bi se direktno reflektirala na rejting države i poslala pozitivni signal stranim ulagačima da BiH posmatraju kao novu, sigurnu i interesantnu destinaciju za investicije što će neminovno dovesti i do povećanje GDP-ja.

U svim državama koje su se priključile NATO-u vremenom je došlo do opšte modernizacije u svim segmentima društva. To se posebno vidi na primjerima zemalja istočne Evrope koje su nakon hladnog rata i priključenja NATO-u, zabilježile značajne stope rasta i razvoja. Tako je Albanija u prvoj godini članstva u NATO-u ostvarila rast investicija od 39%, mada nije članica EU. Investicije su, također, povećane u Bugarskoj za 47,5% i Rumuniji za 166,29%. Estonija je, unatoč padu SDI-ja od 5,72% u godini priključenja, već naredne godine zabilježila rast od 190,84%. Litvanija je u godini priključenja zabilježila rast SDI-ja od 289,38%, Latvija za 90,07%. Češka, Poljska i Mađarska su od ulaska u NATO u prosjeku udvostručile stopu rasta SDI-ja. Ulazak u NATO je vrlo pozitivno utjecao i na rast bruto društvenog proizvoda, prema navodima Atlanske inicijative BiH iz 2015. godine, u Sloveniji je BDP porastao za 4%, Slovačkoj 5%, Rumuniji 8,5%, Bugarskoj 6,5%. Također, ukupna strana ulaganja u Crnu Goru udvostručila su se u prvoj godini nakon prijema u NATO.

S toga je razumno pretpostaviti da bi članstvo BiH u NATO omogućilo prosperitet i u opštim i specifičnim segmentima (IT, automobilska, namjenska industrija, energetika i dr.) u kojima je BiH kompetitivna. Time bi male i velike kompanije iz Bosne i Hercegovine dobile priliku da posluju sa kompanijama s kojima države, koje nisu članice saveza, nemaju priliku poslovati.

Važno je istaći dosadašnje učešće Bosne i Hercegovine u regionalnim ekonomskim projektima, a koji su prvenstveno inicirani i potpomognuti od strane naših zapadnih partnera koji imaju bitnu ulogu, te kreiraju indirektnu ekonomsku korist i benefite s krajnjim ciljem stvaranja uslova koji djeluju integrativno na euroatlantaskom putu Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina sudjeluje u regionalnom projektu Jadransko-jonskog plinovoda, koji polazi od Albanije, nastavlja preko Crne Gore i zaustavlja se kod Splita u Hrvatskoj (sve članice NATO-a), sa krakom „Južne interkonekcije“ prema Bosni i Hercegovini. Ovime BiH postaje jedan od aktivnih učesnika na gasnom tržištu jugoistočne Evrope, te smanjuje svoju ovisnost za snabdijevanje gasom, koji je do sada isključivo dolazio iz Rusije. Jedino od BiH zavisi kako će definirati svoje strateške i prioritetne resurse u cilju ostvarenja ekonomskog napretka i da li će umjeti prepoznati u kojoj mjeri joj proces euroatlanskih integracija u svemu tome može biti od koristi.

6. Preporuke

Preporuke za NATO i međunarodnu zajednicu su:

  • Preporučuje se međunarodnoj zajednici da se jasno odredi prema političkim elitama koje usporavaju euroatlanske integracije, posebno onim koji svjesno krše zakone BiH iz oblasti odbrane, te na taj način blokiraju reformske procese;
  • Preporučuje se NATO Štabu u BiH da se više uključi u proces zagovaranja NATO integracija kroz javni diskurs, a naročito putem akademske zajednice, civilnog društva – nezavisnih stručnjaka/intelektualaca i strukovna udruženja (iz oblasti prava, ITK tehnologija, sigurnosti, međunarodnih odnosa, kriminalistike, politologije, ekonomije) i medija;
  • Preporučuje se organima NATO-a u Briselu da svojim finansijskim i ljudskim resursima potpomognu rad predstavnika civilnog društva u BiH koji zagovaraju NATO integracije;
  • Preporučuje se organima NATO-a u Briselu da usvoje posebnu Komunikacijsku strategiju za Bosnu i Hercegovinu uzimajući u obzir sve posebnosti Bosne i Hercegovine (kao što su negativan stav entiteta Republika Srpska, susjedne Republike Srbije i Ruske Federacije) prema integracijskom procesu Bosne i Hercegovine;
  • Preporučuje se organima NATO-a u Briselu da, imajući u vidu složenost procesa integracije BiH u NATO razmotre mogućnost utvrđivanja višegodišnjeg mandata zapovjednika NATO štaba u BiH, koji bi omogućio kontinuitet angažmana NATO zapovjednika u BiH.
  • Preporučuje se organima NATO-a u Briselu da kod susjednih država članica NATO-a, (R. Hrvatske i Crne Gore), kao i država iz susjedstva koje nisu članice ali imaju uspostavljenu saradnju s NATO-om, (kao što je Srbija), zagovaraju jačanje saradnje i nesmetane integracije BiH u NATO;
  • Preporučuje se organima NATO-a u Briselu da, imajući u vidu složenost strukture bosanskohercegovačke države, na uknjižavanje nepokretne perspektivne vojne imovine u Bosni i Hercegovini, prestanu da gledaju kao na prioritetni uslov na putu članstva u NATO, već kao na kontinuirani process;
  • Preporučuje se da organi NATO-a u Briselu uzmu veće učešće u integraciji država Zapadnog Balkana s obzirom na rastući geopolitički, vojni i ekonomski uticaj Ruske Federacije i Kine u regiji.
  • Preporučuje se članicama NATO saveza da uzmu u obzir značajni napredak, koji je BiH napravila na putu ka NATO, posebno u oblasti odbrane i oružanih snaga te što prije pozovu BiH u članstvo u NATO.

Preporuke za domaće vlasti u Bosni i Hercegovini u pogledu Atlanskih integracija su:

  • Potrebno je donijeti novu Komunikacijsku strategiju Bosne i Hercegovine u NATO integracijski proces baziranu na prethodnim kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima; na temelju usvojene Komunikacijske strategije treba pripremiti i usvojiti Implementacijski plan Komunikacijske strategije;
  • Potrebno je provesti dokument Pregled odbrane i alocirati neophodna sredstva iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine za realizaciju Plana razvoja i modernizacije Oružanih snaga BiH 2017-2027 i implementaciju političkih, odbrambenih, sigurnosnih, pravnih i ekonomskih reformi predviđenih programima suradnje sa NATO (PARP, IPP, IPAP, ID i MAP);
  • Potrebno je da domaće vlasti uz podršku međunarodnih partnera dalje podstiću razvoj i drugih centara izvrsnosti, kao što je Centar za obuku za operacije podrške miru (PSOTC), koji bi naglašavali i druge karakteristične sposobnosti OSBiH (npr. Centar za deminiranje, Centar za EOD, i sl.) koji bi kao NATO akreditirane institucije doprinosili osnaživanju specifičnih sposobnosti OS BiH za djelovanje u operacijama podrške miru;
  • U pogledu izgradnje interoperabilnosti sa NATO potrebno je raditi na unapređenju obučenosti i opremljenosti pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine;
  • Preporučuje se intenziviranje saradnje i zagovaračkih aktivnosti u okviru programa Američko-Jadranske povelje (US – Adriatic Charter), a kojom u 2021. godini predsjedava Bosna i Hercegovina;
  • Potrebno je razmotriti mogućnosti NATO-a za uspostavljanje trajne baze Saveza na prostoru Bosne i Hercegovine;
  • U okviru reformi Oružanih snaga BiH, prioritet treba dati programu izgradnje integriteta unutar Oružanih snaga BiH, kao i osnaživanju profesionalnosti njenjih pripadnika, kako bi se dostigao što veći nivo otpornosti odbrambeno-vojnog sistema na politiziranje OSBiH;
  • Potrebno je kontinuirano insistiranje na redovnoj evaluaciji postojećeg Programa reformi i pripremi novog godišnjeg plana;
  • Potrebno je jačati kapacitete vojno – diplomatskih predstavništava pri NATO-u;
  • Poboljšati sistem ekonomskog planiranja, programiranja i budžetiranja na nivou BiH;
  • Osnažiti podršku i konkretizirati aktivnosti ekonomske diplomacije BiH u cilju maksimiziranja stvaranja pozitivnog imidža kod evropskih i stranih investitora kroz pozitivne primjere u BiH;
  • U rad Komisije za saradnju s NATO-om uključiti i predstavnike akademske zajednice, civilnog društva – nezavisnih stručnjaka/intelektualaca i strukovna udruženja (iz oblasti prava, IKT tehnologija, sigurnosti, kriminalistike, politologije, ekonomije) u smislu građenja partnerstva i aktivne saradnje.